Nemojte ubijati agresivnu energiju dječaka,
nije lako bit dječak u današnje vrijeme.
Osjećaj je kao
da ništa nije napravljeno po tvojoj mjeri.
Ni igra više nije što je nekad bila
kada smo slobodno trčali po ulicama
i stapali svijet mašte
s prljavim asfaltom
i putevima po kojima smo letjeli.
Osjećamo muškost u nama,
a svijet nam govori da to nije naša priroda.
Osjećamo agresivnu notu naše naravi,
a sve je uređeno da nas drugačije oblikuje.
Ili smo previše, ili smo premalo.
Previše živi, a premalo mirni.
Svi bi nas ugurali u neke kalupe,
a malo koji odgovara našoj dječačkoj prirodi.
Mi ne možemo biti pitomi poput djevojčica,
naše kretnje nisu suptilne,
niti nam glas zna biti suviše nježan
dok nešto nastojimo postići.
Tvrd je ovo svijet s kojim se suočavamo
i vrlo brzo naučimo
da postoji hijerarhija svugdje oko nas,
te da je ona često vođena fizičkom snagom
i odvažnošću da ju se upotrijebi.
Uče nas da okrenemo drugi obraz
i uvijek tražimo mirno rješenje,
da nikad na nasilje ne odgovaramo nasiljem
i da smo poremećeni ako imamo takve porive.
Sustavno ubijaju našu odvažnost
koja nam je potrebna da jednoga dana
navigiramo olujama nemirnih mora.
Nama je potrebno da smo ponekad ludi,
da učinimo nešto što većina ne bi,
da sudarimo tu našu mušku agresiju
s nekakvim otporom i da naučimo
obuzdati zmaja koji u nama leži.
Ali vidite,
nemojte nam odrezati muškost
kako se zmaj nikad ne bi probudio,
već nam pomognite steći hrabrost
da pokažemo svoju veliku snagu.
Ono što nam je potrebno
jest da preusmjerite našu volju
i date nam cilj prema kojem da rastemo.
Ako nas samo pustite
bez smjera prema kojem idemo,
izrasti ćemo u neprohodnu divljinu
Ona će nas gurati u agresiju prema drugima,
udaljavanju od samih sebe,
u sebične interese, požude i ponosne obrasce
i nikada nam neće podignuti pogled prema gore.
Nama treba da odrastemo
u snažne, visoke hrastove
s korijenjem duboko protegnutim u zemlji
i krošnjama koje dosežu nebeske visine.
Mi volimo gledati prema nebu
i biti istovremeno usidreni u racionalne vode.
Ovome svijetu trebaju takvi dječaci
koji će voditi buduće generacije.
Stoga, drage majke i bake,
odgajateljice i učiteljice,
samo nam pomognite usmjeriti naše snage,
osedlati konja koji je izvučen iz divljine,
no nemojte nam oduzeti
već prirođenu snagu,
jer ona nam je potrebna
da preskočimo svjetove.
Nama su potrebni,
vama su potrebni,
svijetu su potrebni
naša uređena snaga, divljina i dobar zmaj
koji će se boriti na vašoj strani.