Napokon nam je stiglo proljeće. Iako nas je poštedjela hladnoće, ova zima nam je bila izrazito duga. Ali i izrazito poučna. Mijenjali smo ideje, kreirali nove planove, bili iznenađeni novim preokretima, učili se usklađivati s potpuno novim tokovima i sada polako ponovno sve sjeda na svoje mjesto i s proljetnim suncem nova slika koja nam se otvorila u životu dobiva puno veću širinu i bogatstvo boja. Zadnje zimsko izbacivanje iz kolosijeka priuštila nam je crijevna viroza. Hvatala nam je jedno po jedno dijete i zarobila nas je u stan punih deset dana. Svi su bili umorni, neispavani, nervozni, razdraženi i jako osjetljivi. I taman kada bismo pomislili da je gotovo, krenulo bi kod drugog djeteta.
U procesu smo morali ponovno učiti kako imati dodatnog obzira prema drugima, više strpljenja (za druge, ali i u kontekstu čekanja), ali smo također pričali i o mogućim razlozima zbog kojih nam je takva viroza došla na vrata. Kroz slikovnice koje ću sada navesti dodatno smo razgovarali o tome zašto nam se ponekad dogodi nešto loše i zašto to Isus odmah ne spriječi ili ukloni; zašto je važno biti poslušan i strpljiv, ali i kako naučiti iskoristiti svaku situaciju koja nam se događa kako bismo čuli Isusa i što nam on želi reći, odnosno kako prepoznati glas srca i slijediti ga kamo nas vodi.
1. Medo i strpljivost – Jose Moran i Simon Mendez
Za početak, ono što nas je vizualno oduševilo je što ova slikovnica izgleda zapravo kao fotoknjiga, odnosno kao da listate mnoge prizore iz stvarnog života medvjeda u prirodi. No ipak ublažena, nježna i djeci jako privlačna. Priča govori o medvjedici Moki, članici peteročlane obitelji medvjeda koja je u svemu morala biti prva i koja je bila jako nestrpljiva. Zbog svoje nestrpljivosti, nije saslušala svog oca do kraja koji je medvjedićima upravo govorio o trima najvećim opasnostima za medvjede i koji im je objašnjavao zašto je to tako. Uvjerena da roditelji pretjeruju sa svojim pričama i savjetima, te da su medvjedi i više nego sposobni izbjeći opasnost, lutajući šumom naišla je na miris meda te instinktivno ga krenula slijediti. Vidjevši saće, halapljivo je krenula jesti med zbog čega ju je napao ogroman roj pčela kojima je jedva uspjela uteći. Dok je došla do brloga, već je bila izbodena i natečena gotovo do neprepoznatljivosti. Bila je prisiljena cijelo proljeće mirovati, oporavljati se i pustiti da drugi brinu o njoj. Drugim riječima, bila je prisiljena naučiti biti strpljiva i tu je lekciju zapamtila za cijeli život.
Čitajući ovu slikovnicu naglasili smo koliko je važno slušati roditelje kada nam žele reći i objasniti nešto važno. Objašnjavali smo da to činimo jer ih volimo, jer brinemo za njih i jer ih želimo poštedjeti opasnosti. Također smo spomenuli kako je upravo nestrpljivost često opasna jer u želji da nešto napravimo prije, negdje odemo prije ili završimo ranije, nerijetko nam se dogodi da ne uspijemo dobro procijeniti situaciju oko nas i na taj način lako dovedemo sebe i druge u opasnost. No slikovnica nam je otvorila vrata za razgovor i još jednoj temi, a ta je: Zašto Isus ponekad ne ukloni kušnju, bolest ili nelagodu? Upitala sam ih je li Isus mogao zaustaviti roj pčela i zašto nije? Da li bi medvjedica Moka naučila koliko je važno biti poslušan i strpljiv, a da ju pčele nisu izbole? Ugodno su me iznenadili brzinom prihvaćanja takvog toka razmišljanja, te im je bilo utoliko lakše i zbog njihovih trenutnih tegoba jer smo zaključili da i mi sigurno trebamo nešto važno naučiti iz toga.
2. Tia i cvjetići – Wendy Meddour i Daniel Egneus
S obzirom na to da nam je ovih desetak dana ritam postao jako usporen i fleksibilan, ova slikovnica nam je bila idealna upravo za razgovor i o toj temi. Naime, ova predivna, proljetna, bojama bogata slikovnica upravo govori o djevojčici Tiji koja je bila jako uznemirena zbog konstantnog požurivanja kroz dan. Iako nije činila naizgled ništa važno, dok su je požurivali Tia je učila, povezivala se s prirodom bila kreativna i u svemu je bila prekinuta. Srećom, mama i tata su shvatili važnost njene uznemirenosti, te joj omogućili miran, usporen, opuštajuć ostatak dana u prirodi. Promatrajući okolinu, brojeći stvari koje se nalaze oko njih, sjedeći u prirodi, omogućili su svojoj djevojčici da se opusti, umiri i ponovno osjeti spokojno. Iako malena, shvatila je kako su joj upravo usporeni dani oni koji su joj najdraži.
Ova slikovnica će vam naglasiti važnost malih stvari u danu koje nažalost u našem užurbanom ritmu jednostavno previdimo ili zanemarimo. Potiče nas da ponovno otvorimo oči za te sitnice, da ih ponovno doživimo, da naglasimo njihovu važnost svojoj djeci. Ali, i ono najvažnije, uči nas da ne prekidamo djecu u njihovom učenju, u njihovoj zamišljenosti, u njihovoj igri, u njihovoj kreativnosti. Iako nas nažalost vrijeme u danu stišće i ritam nam je često nemoguće brz, moramo pokušati omogućiti im razvoj njihovih ideja, misli, pitanja i izražavanja bez prekida. Zaista dobro procijeniti je li ono zbog čega ih zaustavljamo ili skrećemo u procesu zaista važnije i toliko hitno?
3. Kako je slon tražio bubamaru – Marijana Lubina i Lucija Živković
Ova slikovnica se savršeno nadovezuje na prethodnu jer kroz neobičnu slikovitu priču o sloniću Gordonu koji putuje u Europu kako bi pronašao bubamaru zapravo učimo koliko je važno čuti i slijediti glas srca. Savršeno se nadovezuje na prethodnu slikovnicu jer upravo ubrzan ritam i razna prekidanja onemogućuju nam stati i povezati se s našim Ocem koji nam govori kroz naše srce i kroz naš um. No mi ga u buci i žurbi jednostavno ne možemo čuti i nažalost propustimo mnogo. Ova slikovnica tako jednostavno, pomalo šaljivo pokazuje nam kako ukoliko smo osjetljivi na glas srca, ukoliko ga jasno čujemo i slijedimo, uvijek će nas ispravno voditi tamo gdje trebamo ići i ništa nam neće biti nemoguće, ma što nam drugi govorili. Vjerujući svom srcu i istinitosti tog glasa, slonić Gordon zanemario je čak i riječi svoje prijateljice žirafe i slijedio svoje srce sve do Europe, sve do bubamare. Također, ono zanimljivo što se dogodilo u priči jest da iako je slijedio svoje srce i naišao na bubamaru, zbog gladi i umora slon ju je gotovo previdio iako mu je bila na surli. Tako i mi, užurbani, umorni često ne vidimo do čega nas je glas srca doveo, čak i kada nam je ispred nosa. Zato je važno da molimo Oca da nas nauči kako uvijek biti povezani s Njim, kako ga uvijek čuti, kako uvijek biti u mogućnosti mislima Ga dozvati čak i u najvećoj žurbi i najvećoj gužvi, kako ništa ne činiti bez Njega. Ova slikovnica je idealan alat kako djeci približiti upravo tu važnu spoznaju, otvara vam vrata za mnoge razgovore na tu temu, mnoge molitve, ali i mnoge ideje kako zajedničkim snagama to ostvariti.
Vjerujem kako će vam ovo obogatiti trenutke provedene s vašim mališanima!
Grlim vas!
Anja