Sve što radite i govorite neka bude za Gospodina Isusa.
I u svemu što radite zahvaljujte Bogu Ocu po Isusu.
Kološanima 3:1

Ponekad sam se razmišljajući o žrtvi koju je Isus podnio za mene i načinu na koji mu se želim “odužiti”, znala zaplesti u misli kako taj dan moram napraviti nešto jako „veliko“i „važno“. Moj problem je obično dobivao na težini kada bih se osvrnula oko sebe i pogledala u svoje dnevne obaveze. Jedno sam vrijeme uistinu vodila ozbiljnu borbu s ovim osjećajem nemoći. Puno sam molila i razmišljala o ovome. No Moj Isus je uistinu dobar i vjeran i još me nikad ako sam ga tražila za pomoć iskreno i s vjerom nije ostavio bez odgovora. Kroz molitvu, razgovor s Franom i našim dragim prijateljem Lorensom  dobila sam odgovor na moju molitvu koji je ispunio cijelo moje srce. Pa ja Isusu mogu služiti i u svom vlastitom domu; u podršci Frani, brizi oko djece i doma. 
Shvatila sam da su motivi ono što određuje vrijednost mog služenja. Znam, zvuči poprilično jednostavno, no meni je zaista trebalo dugo vremena dok se ova istina nije spustila iz moje glave u moje srce i tamo počela praviti reda. Postavljala sam si pitanja: Perem li ja sada ovo rublje zato što moram ili u svjesnosti da tako brinem o Frani i dečkima u zahvalnosti Isusu što mi ih je povjerio? Spremam li ja ovo jelo zato što moram ili u svjesnosti kako će to biti prilika da sjednemo zajedno za stol i u radosti zahvalimo Isusu jedni na drugima i svim blagoslovima kojima nas obasipa. Čitam li ja ovu priču prije spavanja razmišljajući kako ju što prije završiti ili ju gledam kao priliku da ukažem dečkima što je dobro a što loše i kako u danu odabrati ono što je ispravno. Jesam li ja sada ostala doma s djecom zato što moram ili sam svjesna kako sam preuzimajući brigu za njih otvorila priliku Frani da posjeti nekog tko je slab u duhu ili bolestan? Hoću li u sebi gunđati što ja nisam otišla s njime jer bi to poprilično odgovaralo mom opisu „velikog“ i „važnog“ ili ću biti zahvalna što sam mogla poslužiti na ovaj način i od kuće biti podrška u molitvi.

Pitanja su se samo gomilala, a ja sam malo po malo počela mijenjati svoje motive. U svemu što sam radila trudila sam se podsjećati kako osnovni pokretač svih mojih misli i djela mora biti ljubav prema Isusu koja se izražava u aktivnoj brizi za moje dečke. Poslovi koji su mi donedavno pričinjali problem i činili se kao gubitak vremena sada su zadobili sasvim novi smisao. Moji motivi su se promijenili. Usput sam naučila kako brinući za njih u ovom radosnom duhu učim dečke aktivnoj brizi za druge. 

Ljubav omogućava čovjeku da podnese kakvu god žrtvu, i time bi vaša Ljubav trebala biti takva da ćete rado i radosno dati sve ako će to pomoći vašem bližnjemu. Žrtvena Ljubav je neizrecivo korisna; i za vaše duše baš kao i za dušu vašeg bližnjega koji pritom također uči ljubiti, jer Ljubav koja ga dodiruje će također zapaliti u njemu boraveću iskru Ljubavi, koja se može razviti u plamen. Čovjekovo djelo mora biti nadahnuto od strane Ljubavi, jedino onda će to biti istinska Ljubav koja ne izražava sebe jedino u riječima i osjećajima nego i u aktivnoj brizi. Blaženstvo ostvarivanja dobrostivog djela koje pomaže bližnjem ljudskom biću čini da se osoba osjeća vrlo sretnom… („Žrtvena Ljubav“, knjižica Evanđelje Ljubavi) 

Pritom se naravno moje srce nije zatvorilo prema van, ono i dalje traži „gladne“ i „žedne“ bilo fizički ili duhovno imajući ove riječi na umu:

Iz ovog razloga vi trebate provesti vaš život na Zemlji uz neprestane akcije Ljubavi, vi trebate služiti drugima, ponuditi pomoć i savjet onima koji su i dalje slabi i potrebuju fizičku i duhovnu pomoć. Vi trebate podnijeti žrtve kako bi također probudili Ljubav u vašem bližnjem ljudskom biću… tako ćete ispuniti vašu misiju na Zemlji.  („Žrtvena Ljubav“, knjižica Evanđelje ljubavi)

No ova „mala“ slatka spoznaja unijela je zaista jedno novo svjetlo i radost u moj život, spoznaja da oni “veliki” i “važni” žive i u mom vlastitom domu.

U Ljubavi Kristovoj,

 Tereza