Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao
otkupninu za mnoge.”
Marko 10: 43-45

Nedavno sam pisala sam o tome koliko mi je trebalo da shvatim kako moje služenje uistinu započinje kod kuće i koliko sam radosti pronašla u tome. Kako je vrijeme prolazilo ja sam malo po malo sa sve većom lakoćom pristupala ovim poslovima. Putem sam naravno prolazila i još uvijek prolazim kroz svoje male i velike „borbe“ mijenjanja moje sebične ljubavi u onu nesebičnu koja svoje ispunjenje pronalazi u traženju prilika kako druge učiniti sretnima.

Vi trebate promijeniti vašu sebičnu ljubav, koja je vaša priroda na početku vašeg utjelovljenja kao ljudsko biće, u nesebičnu Ljubav spram bližnjega, to jest, vi trebate promijeniti zahtjevnu, što hoće posjedovati Ljubav u nesebičnu, koja daje, koja želi ugoditi Ljubav, koja se jedina može nazvati ‘Božanskom Ljubavlju’. Jer Moj je neprijatelj znao kako promijeniti ovu Božansku ljubav unutar vas u protivno, kako usaditi žudnju za anti-božanske stvari, on je znao kako potaknuti čežnje u vama ljudima koje vi nastojite ispuniti; on je spustio sebičnu ljubav u vaše srce, i vi ju trebate pokušati ponovno promijeniti tijekom vremena vašeg zemaljskog   života u božansku, nesebičnu Ljubav.  “Što je Ljubav?… Mijenjanje sebične ljubavi u nesebičnu ljubav spram bližnjega.”, knjižica Evanđelje Ljubavi)

Ipak, putem se pojavio “mali” problem s kojim nisam računala. Što sam ja više uživala u služenju to su moji mali dečki više uživali u tome da budu posluženi.  Potreba da uzvrate na isti način nije se pojavila spontano. Ups! Moram priznati da sam se ja kao mama jako dobro osjećala u svojoj novoj ulozi no citat iz Marka 10:43-45 glasno mi je odzvanjao. Razmišljala sam ovako: o.k., ti ovako duhovno napreduješ, sazrijevaš, rasteš u ljubavi, ali što je s njima? Nije li tvoja dužnost prenijeti im blago koje si spoznala na način na koji će oni razumjeti? Neće li njihove male duše imati veće koristi ako od malih nogu pronađu radost u služenju drugima? Iskreno, najiskrenije moja namjera ovdje nije bila da ja na nijedan način rasteretim sebe od određenog dijela posla jer budimo realni ja sam ipak brža, urednija i točnija. Bar zasada  :). Malo po malo Frano i ja smo počeli uvoditi male poslove koje oni mogu samostalno ili  uz manju pomoć obaviti. Začudili smo se koliko toga je jedan Trogodišnjak spreman napraviti i koliko se veseli sudjelovanju u različitim poslovima ako mu se predstave na njemu zanimljiv i razumljiv  način. Dečki iako mali odmah su se sjetili poslova koje bi oni mogli odraditi. “Mi možemo onjeti tajure u suboter”, sav ponosan rekao je moj mlađi sin.

Istražujući malo iskustva drugih mama naišla sam na višestruke koristi ove naše odluke. Čak i ovako mala djeca su sposobna razumjeti kako svi u obitelji imaju određene zadatke kojima pomažu jedni drugima. Sudjelovanjem u različitim poslovima djeca se uče doprinositi domu u kojem žive. Uključivanjem djece u kućanske poslove odmalena im ih učimo da se odnose prema drugima onako kako bi htjeli da se drugi odnose prema njima (Matej 7:12). Tako što im je dodijeljen određen posao djeca se uče preuzimanju odgovornosti. Naše je iskustvo da ih jako veseli kada znaju da netko računa na njih. Odnedavno su dečki zaduženi da ujutro nahrane našeg mačka. Kako li su me samo uzbuđeno i važno gledali dok sam im objašnjavala kako je to odsada njihov posao i kako bi maca mogla ostati gladna ako ju zaborave nahraniti. Sudjelovanjem u kućanskim poslovima djeca se također uče više cijeniti posao odraslih. Kada vide koliko je vremena i truda potrebno da se određeni posao napravi do kraja puno ga više cijene. Stol kojeg smo kupili sastavljali smo s dečkima. Trebalo nam je bar dvostruko više vremena no isplatilo se. Mjesecima su još bili ponosni na sebe i podsjećali jedan drugog kako moraju paziti na stolić da se ne pogrebe. Kada bi se i kapljica soka prolila žurno su tražili krpu da ju počiste.:)

I na kraju meni osobno najveća motivacija u svemu ovome je što djeca na ovaj način uče kako služiti u Ljubavi, kako svojim malim rukama imaju priliku razveseliti nekoga. Ova odluka nije lagana, puno puta sam umorna i najradije bih sve ove male poslove napravila sama. No, trudim se, uporno nastavljam dalje u vjeri kako ću ovu predivnu istinu uspjeti usaditi u njihova mala srca:

Stoga vi trebate prakticirati nesebičnu Ljubav spram bližnjega; vi trebate manje misliti o vama samima i namjesto toga se osobno zainteresirati za sudbinu vašeg bližnjega… Vi trebate učiniti ljude sretnima i zračiti iskrenu Ljubav, jer jedino Ljubav je Božanska; Ljubav je ta koja nas ponovno povezuje u vremenu i vječnosti. “Što je Ljubav?… Mijenjanje sebične ljubavi u nesebičnu ljubav spram bližnjega.”, knjižica Evanđelje ljubavi)

U ljubavi Kristovoj,
Tereza