Kako naučiti reći NE i ostati OK s time

Kako povući granicu i reći “Oprosti, ali ne mogu”

Ako ste emotivci, ili barem liječeni emotivci kao nas dvoje, onda znate koliko je teško održavati zdrave odnose s nestabilnim ljudima. Svaki njihov hir postane i vaša promjena, a vi nekako izgubite sebe po putu u pokušaju da učinite sve oko sebe sretnima. Pravi “people pleaser”.  No, realnost je ta da to nije niti moguće, niti bi trebao biti pokretač vaših akcija. Na takav karakter onda još sjedne doktrina o pomoći bližnjima i potrebitima oko vas i to vas onda rastegne do vaših krajnjih granica, jer kad ljudi osjete da se mogu osloniti na vas i da ćete se vi uvijek žrtvovati da budete sve za njih i za sve što im je potrebno, odjednom akcijama pomaganja nema kraja. U tom cijelom procesu činjenja dobra, vi ćete često osjećati kako nešto ne štima i kako bi se trebali osjećati puno bolje nakon što ste toliko dobra učinili. No, nešto drugo je tu po slijedi i postoje dublji mehanizmi koji pokreću vaše djelovanje, pa ću ovdje nabrojati neke od njih.

Bojimo se osjećaj odbačenosti. Puno sam pisao o ovoj temi na Bokun Neba. Slobodno u tražilicu ukucajte ove pojmove, pa istražite dalje sami. Čest osjećaj koji pokreće  ljude na činjenje dobra prema potrebitim ljudima je upravo osjećaj odbačenosti. Bilo da je to strah da će izgubiti tu osobu o kojoj se brinu, ili biti odbačeni. To čak ide do toga da projiciraju te strahove na Nebskog Oca i da se boje kako će izgubiti Isusovu naklonost ukoliko neki puta kažu “ne”. Ljudi ulažu ogromni napor samo da izbjegnu situaciju u kojoj se mogu osjećati odbačeno, ostavljeno, isključeno. Time se dovodi u pitanje i ispravnost motiva iza tih dobrih djela, jer kvaliteta nekog djela treba biti prosuđena prema kvaliteti motiva koji stoji iza njega. Mi bi trebali ući u sebe i konačno doći do getribe našeg motira i pokušati što realnije moguće sagledati svaki od zupčanika koji se tu pokreće. Doći do same esencije našeg srca i vidjeti od čega je napravljeno, upoznati sebe i znati tko si ti i što te pokreće. Ovo je najbolji lijek koji ja znam za rasčišćavanje svega oko sebe. Odnosa prema sebi, odnosa prema drugim ljudima, toksičnih i nezdravih veza, ali i pročišćavanja onih iskrenih veza koje imamo s drugim ljuduskim bićima. Mi moramo upoznati sami sebe i moći reći: ovo sam ja, ovo me pokreće, u ovome sam dobar, a na ovome još radim. Ovo su moje slabosti, a ovo su mi talenti i ja u ovom pravcu idem. Rekao bi da je to zdrava osnova svakog ljudskog bića i sada vi meni recite iskreno koliko ljudi znate da žive poravnani sa svojom unutrašnjosti, koliko njih živi ono što im je u srcu? Sve dok ljudi žive u onoj vanjskoj masci kroz predstave koje sami režiraju, nesvjesni sebe i onoga što ih pokreće, oni žive u laži i obmanju sebe i druge oko sebe. Niti poznaju sebe, niti zapravo poznaju one druge s kojima se druže. Jedino vas istina može osloboditi. Istina o vama koju živite cijelo vrijeme. Bez pretvaranja, bez maski, bez pokušaja da budete netko tko ne možete biti. Potpuno slobodni.

Neke ljude potiče strah od osjećaja krivnje, što je usko povezano s ovime što sam govorio. Ne mogu se nositi s krivnjom koju bi mogli osjećati ako ne pomognu nekome u potrebi, ako sebe ne prelome, ako se ne žrtvuju za druge. Jednostavno je osjećaj krivnje toliko jak i često potenciran od druge strane da se čini lakše sebe izgubiti, nego se s time suočiti. Neke ljude pokreće briga i strah i tako nastoje sve oko sebe držati u kontroli ne bi li se morali suočiti s time da je zapravo vrlobmalo toga u našoj kontroli. Vidite i sami na ovih par primjera koliko toga može raditi ispod onoga što je vidljivo. Ja ih zovem unutarnji skriveni mehanizmi, ali to su obrasci ponašanja koji su pripadni ljudskoj paloj prirodi i iz ovog ili onog razloga, utjecaja i okolnosti oni se u našim životima manifestiraju. Moramo doći do Istine stvari i onda hrabro i odvažno krenuti u pohod na slobodu života koja nam zapravo pripada, jer rekao bi da tek tu pravi život počinje.

Jednom kada spoznate svoje srce i na svjetlu Riječi Božje preispitate svaki dostupni vam kutak i zamak vaše duše, te stavite ispred sebe ono što vas čini, što vi jeste, što vi želite i o čemu sanjate, tek onda može doći pravo prihvaćanje sebe. Moramo preuzeti odgovornost za svoje grijehe, za svoje krive žudnje, za sve ono što smo prepoznali da radimo krivo i onda se iskreno pokajati pred Kristom za te stvari. Bez da se u vama javi želja da se odvojite od tih mana i zala, vi se ne možete osloboditi niti promijeniti, jer ćete svoj gulaš života uvijek raditi od istih krivih sastojaka, tako reći. Znači, iskreno pokajanje za sve što vidite da nije dobro i onda iskrena molitva da On ipak učini nešto od vas takvih. U tom nekom trenutku morate odgurnuti od sebe sav strah, krivnju i slične osjećaje. Samo ste vi i Krist u dubini vaše duše i vas dvoje sada čistite sve preostale djelove, otpuštate ono što više ne želite zadržati i primate novo svjetlo i novu snagu za promjenu, a tereti koji su bili realno teški i opterećivali vašu dušu sada se otpuštaju kako Krist sve uzima na Sebe. Ovo je jedan od najveličanstvenijih trenutaka koji možete doživjeti u vašem životu. Govorim iz prve ruke.

Nakon što ste sve predali Njemu, pustite da vas dotakne Njegova Ljubav i dozvolite si biti voljeni takvi kakvi jest. On vas ljubi bez obzira na mane, na sve što ste do tada učinili, sve je u tome trenutku nebitno. Vašu dušu će u tom trenutku ispuniti Očeva Ljubav koja će cjelivati sve vaše rane. Nekako bi naglasio da je isto dosta važno da sami sebi oprostite i date sebi malo ljubavi koja vam je potrebna. Znate ono, pomirite se sami sa sobom i nekako sebe takve prihvatite. Potapšete se po ramenu i zagrlite. Sve je ok, sada ste na pravome mjestu i sve će dalje biti dobro jer On nikada neće otići iz vašeg srca. On vas zna, a sada i vi sami sebe znate i sada možete početi oslobađati svoju unutrašnjost u druge djelove svog života. Drugim riječima, živjeti istinu o sebi. Ovo sam ja, ovo volim, a ovo ne volim. Ovo želim, a ovo ne. I onda se predati Očevoj volji i s tom primljenom snagom raditi na konstantnoj promjeni ostatka svoje osobnosti, te preobraziti sav onaj mrak u svjetlo i čistoću po primjeru Isusa Krista dok je hodao na Zemlji.

E sad, takvi, prihvaćeno, voljeni, pomireni, iscjeljeni, vi krećete u novi život i ponovo se suočavate se istim ljudima i istim onosima, no vi sada možete potpuno zanemariti osjećaje krivnje i straha koji će vam se sigurno htjeti nekako nametnuti. Vi ih nemojte više primati, jer sada je On koji u vama živi. Iz te sigurnosti i postojanosti vašeg srca vi ste sada slobodni činiti dobro drugima oko sebe koliko možete i u onoj mjeri koliko želite. VI ste slobodno postaviti granice kada osjećate da gubite ispravni motiv za to što činite. Pustite da vas pokrene Njegova Ljubav, Milosrđe i suosjećanje i činite dobro po Duhu, a ne više iz straha od odbačenosti. Slobodno povucite crtu i recite “Ne”, “Oprosti, ali ne mogu..”, ili “Mogu, ali ne sada, nego onda kada to meni odgovara..” Ljudi će se oko vas čuditi, opirati, te ćete vrlo brzo vidjeti kako vas žele ponovno emotivno manipulirati za svoju korist. Govorit će razne stvari o vama, no vi ih sve možete odbaciti, jer vi sada poznajete svoje srce i sami znate da li je to istina, ili ne. Ako je istina, prihvatite to i recite “da, tako je.. ali ja radim na tome”, “kad ću imati više ljubavi, moći ću dati više, no sada je ovo moj maksimum koliko mogu i ne mogu više od toga”. Ne puštajte tu slobodu koja je skupo plaćena na Križu. Imajte ispred sebe vrlo jasno kakav je to osjećaj biti slobodan i onda ćete moći vrlo brzo precizno osjetiti kada se taj osjećaj slobode guši. Vrlo je važno da vaš unutarnji sustav bude stabilan i da ga ne dozvoljavate narušiti.

Gdje je onda granica sebičnosti i služenja drugima, onog traženja svojeg mira i  slobode i onoga na što nas Krist zove? Mi rastemo i mijenjamo se po Njegovom primjeru. Trenutno smo u ovom razredu, a dogodine ćemo preći u viši razred. Kao što ne možete očekivati od djeteta iz tećeg razreda  da razumije gradivo matematike iz sedmog, tako ne možete očekivati od bebe u Kristu, početnika, onoga koji se tek oslobodio da se žrtvuje kao Majka Tereza. Ali dobro srce tome teži i do tamo će doći ako ustraje. Put do cilja ili ideala je posut s puno nastojanja. Kad prihvatite da ste sada taj i taj razred i budete ok s time da još niste neki viši, onda ćete se moći početi koncentrirati na gradivo koje je prilagođeno vašem uzrastu i u njemu napradovati. Sve će lakše kliziti, jer ne morate biti netko tko vi niste.

A potrebiti oko vas i oni koji očekuju od vas da ćete ih servisirati? Pa i oni se moraju suočiti s realnim životom i naučiti da sve dolazi u svoje vrijeme, pa tako i pomoć, i možda će upravo u tom vašem “ne sada” shvatiti da bi i oni trebali nešto promjeniti. Možda će im vaše svjedočanstvo o slobodi koju ste doživjeli baciti nešto svjetla na njihovu situaciju i uvidjeti da ne mogu više ovako.

Mudri budite,

Frano

1
(Visited 89 times, 1 visits today)

Leave A Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *