Jasno se sjećam trenutka kad sam prije nekih sedam godina napokon spoznala da mi je više od samog godišnjeg potreban odmor od mene same, mojih slabosti, krivih ideja i navika. Od tog trenutka prestala sam gledati u to kako da se s godišnjeg odmora vratim sa što više obiteljskih uspomena i počela gledati u to kako da se s odmora vratim kao bolja osoba, supruga i mama.

Kako sam duhovno rasla i razvijala se tako su se moji ljetni ciljevi sve više mijenjali. U početku sam to vrijeme koristila za intenzivnu borbu protiv  mojih pogrešaka i slabosti, treniranje u blagosti, strpljivosti i usklađivanje u bračnom zajedništvu. Iako sam u narednim godinama nastavila intenzivno raditi na sebi u srcu je sve više rasla žudnja da se stečene blagoslove podijelim s drugima. Ovaj blog, nastao prošlog ljeta, koji Frano i ja stvaramo jedan je od  vidova ostvarenja te žudnje.

Pred početak ovog godišnjeg neka nova razna ljubavi i slobode oslobađa se u mom srcu. Iako će naizgled naš odmor biti ispunjen prekrasnim morskim krajolicima, skrovitim plažama i druženju s mojima srce iznutra kao da počinje stvarati jednu posve drugu melodiju.

Preblagoslovljena svime što imam i željna uzvratiti isto,  neumorno tražim način da doprem do srca drugih.

I unatoč svom dobrom nastojanju, čežnji i voljnosti osjećam da moram još rasti. Brže rasti. Jasnije mi je nego ikad prije da je potrebna sila Božja da bih doprla do ljudi, da bi u uvjerenju mogli zagovarati Isusovu žrtvu na križu i potvrđivati ju znakovima, znamenjima i čudesima. Ljudi često idu svojim putevima, nesvjesni toga da nevidljive sile neprestano aktivne u tome da ih odvuku s ispravnog puta. Zbog slabosti volje, nerijetko biraju laganiji put koji ih sustavno odvlači od svrhovitog života ovdje na Zemlji.

Čovjek ide vlastitim putevima i najčešće se ne drži pravca koji mu se daje. On niti nema čvrst cilj na nišanu, nego se oslanja na sreću da će ga put odvesti tamo gdje se on nada da bi moglo biti koristi. A to besciljno lutanje vodi u propast (ludilo) …. jer nevidljive snage žele ga skrenuti s pravog puta, ako im se ne pruži otpor, i čovjek im se prepušta dokle god tako leluja. Njegova snaga volje je mala i nedostajati će mu kad dođe do raskrižja i mora se odlučiti koji put izabrati. Tad si on odabire najudobniji i ne razmišlja da ravni put ne vodi do vrha, koji međutim mora biti dosegnut, ako bi čovjek da mu zemaljski život nije proživljen uzalud (ulomak iz objave Križanje puteva…unutarnji glas…Pravi vođa, knjižica “Glas srca”)

Gledajući moj napredak kroz godine, sva moja opiranja, izgovore i strah da ću većim predanjem nešto izgubiti razumijem kakve se misli i borbe prilikom pomisli se na veće predanje  mogu javiti. Pogotovo kad vam to netko spominje u vrijeme godišnjeg odmora. No istina situacije je da veće predanje za sobom vuče nezamislivo veće blagoslove u svim područjima života. Ova borba višestruko se isplati na svim razinama. Potvrđeno u mojem životu, baš svakom odlukom za „više“.  Nadmoćan životu usporedbi s onim „normalnim“ za kojeg sam se godinama grčevito držala.

A da bih ja sama uspjela doseći još višu razinu i otud bila učinkovitija za druge moram se još više uskladiti  s  Božjom voljom kako bih mogla „natjerati“ Nebo da se pokrene. Ne zato što ja moram „izmoliti„ Nebo da se pokrene zato što se moj duh iznutra mora snažno probiti kroz moja nesavršenstva da bi mogao aktivno djelovati u životima drugih.

Godišnji odmor za mene ove godine znači, više molitve, više snažne voljnosti, nepopustljivosti i odlučnosti u tome.

Građenje kondicije za ustrajnu molitvu. Ustrajnu molitvu dok se nešto ne dogodi, dok se konkretna situacija ne promijeni, dok se Nebo ne otvori. I tome se toliko veselim.

Ako vas je ovaj tekst pronašao nespremne i moj doživljaj godišnjeg odmora vam stvara muku u želucu, ne dajte se obeshrabriti. Trenutno živim period najveće slobode, ispunjenja i ljubavi u mom životu. I što je veće predanje u pitanju to je veća potreba i čežnja iznutra da ono što si već stekao podijeliš s drugima. I ta čežnja i posljedično njeno ostvarenje i plodovi u životima drugih bude neopisivu radost i ushit iznutra. Vjerujte mi na riječ. Gdje god da vas je ovaj tekst pronašao, samo ustrajte, napredujte, rastite vjerujem da će te na ovom blogu pronaći mnoštvo poticaja u tom smjeru, jedan moj stariji tekst Idealan godišnji odmor je sigurno dobar putokaz na tom putu.

Ako mislite da bih vam ja  ili moj Frano i ja mogli zajednički pomoći na tom putu, javi nam se bez ustručavanja.

U ljubavi, Tereza