Postoji jedan problem s Kršćanstvom

Već se neko vrijeme spremam napisati ovu objavu. Nakon skoro 14 godina slijeđenja Krista i razine predanja koje nisam baš pregršt vidio u drugim vjernicima oko sebe, moram reći da sam shvatio jedan temeljni problem koji svijet ima s Kršćanstvom i drugim sličnim religijama a to su Božji zakoni koji nam striktno određuju kako bi mi trebali živjeti.

Ne govorim tu samo o 10 Božjih Zapovijedi o kojima i ateisti generalno misle kako ih se drže, nego o svim “sitnijim” uputama koje nam je Bog dao gdje u principu razrađuje svaku od tih zapovijedi i spušta ih na našu praktičnu razinu gdje ih možemo razumjeti. Primjer toga možete vidjeti u propovijedi s Maslinske gore u 5.-7. poglavlju Evanđelja po Mateju, pa svakako zavirite i promotrite da li se baš svega držite, ili možda postoji nešto što niste dobro razumjeli ih tih 10 zapovijedi.

No, da se vratim na glavni problem – naša reakcija na Božje upute za život. Ako čitate Božju Riječ vidjet ćete da On stalno daje nekakve odredbe, upute, prijeti, kori, opominje, ispravlja, ali i potiče, hrabri, gura prema naprijed. Ukratko, koristi Svoje metode da bi došao do našeg srca i pomogao nam napraviti slijedeći korak prema Njemu. 

Otpor u našem srcu

Ljudima kojima nije milo slušati te upute u srcu se stvara ogroman otpor. Zašto bi ja slušao nekoga kako ću ja živjeti svoj život. Kakva je sloboda u religiji, kad ja u tome vidim samo okove moje slobode. I doista, čovjeku se iz njegove pozicije čini da on gubi ako se podredi uputi iz Riječi Božje. Gubi užitak onoga što mu njegova djela daju.

Primjerice, ako netko uživa u gledanju i fantaziranju prema drugim ženama ,ili muškarcima i onda čuje Isusa kako kori takvo djelovanje pa čak i ako je “samo” na razini srca, u njemu se uglavnom javlja ogroman otpor. Pa što bi ja sad trebao sebe sterilizirati i ne vidjeti nikoga oko sebe?
A kaže Isus u nastavku te misli kako je bolje da si iskopamo oko ako nas ono navodi na grijeh, nego da takvi završimo ovaj život. Osjećate raskol između ove dvije strane?

A ako pogledamo tu istu uputu iz Očeve perspektive, onda možemo razumjeti da nam je On dao upute da nas dovede od točke A do točke B, da nam pomogne uzdići se u visine i da se oslobodimo naše paklene prirode koja će nas neminovno povući natrag u pakao ako joj u tome nastavimo udovoljavati i ako ne primimo Kristovu ruku Spasenja na Križu. Iz Očeve perspektive On koristi Riječi koje nas prvo moraju zdrmati, otrijezniti, pa nam ukazati na veličinu problema i onda pokazati izlaz iz situacije. Kako bi nam mogao otvoriti cijelo Svoje srce.

A u svemu tome moramo stalno imati pred sobom Cilj u koji On gleda. Taj cilj, koji bi trebao biti i naš životni cilj (inače će naš život biti – promašen) jest postizanje savršenstva našeg bića – duha, duše i tijela. Potpuno se razviti u nebesko postojanje i izbaciti iz sebe svu preostalu zloću i nečistoću koja nam je tu s druge strane vage.

Prvi korak je poniznost

Da bi to postigli, mi za početak moramo priznati da mi nismo niti savršeni, a uglavnom niti dobri kad se pošteno stanemo uz objavu kakvi bi trebali biti. U mom primjeru, još kad sam bio bez Krista smatrao sam sebe dobrim čovjekom. No, kad sam počeo čitati Riječ, jer sam htio saznati što Bog očekuje od mene, shvatio sam da ne samo da nisam dobar čovjek, već sam pravi grešnik. Stih koji me pogodio ravno u srce je upravo priča o čovjeku koji s požudom gleda drugu ženu. On je već s njom u srcu napravio preljub. Mene je taj stih razorio i dokazao mi da sam ja u velikom problemu i da mi je potrebno Spasenje.

Dakle, kao prvi korak Otac od nas traži elementarnu dozu poniznosti, jer tek kada mi imamo ‘uho za slušanje’ možemo početi nešto spoznavati. Do tada je između nas i Boga razdor u stavovima i mišljenjima. Sigurno znate ljude iz svoje okoline kojima se ništa ne može dokazati. E, pa pazite da vi niste takvi ljudi u odnosu na Riječ Božju koji od nje bježe da slučajno ne bi čuli nešto što im neće dobro sjesti.

Preispitivanje na Svjetlu Riječi vodi do pokajanja

Nakon poniznosti i prve poduke dolazi dubinsko samopreispitivanje. Morate dozvoliti Riječi da vas osvijetli koliko god tame skrivali u sebi. Istina vas ima namjeru izvući iz tih tamnica i okova u kojima ležite zarobljeni.

Ako ustrajete u Mom nauku, upoznat ćete Istinu i Istina će vas osloboditi (Ivan 8.32) Ovdje se jasno vidi da smo bez Njegovog nauka zarobljeni.

Nakon preispitivanja mora doći ozbiljno pokajanje, jer ako je preispitivanje bilo uspješno, onda smo sigurno vidjeli neke stvari koje smo krivo radili i glas savjesti u nama je počeo vikati iz sveg glasa presudu nad našim djelima. Dakle, pokajanje s grijehe koji smo činili.

Predanje

Nakon pokajanja ide predanje. Predanje je odluka srca da više nećemo činiti zlo koje smo spoznali. To ne znači da ćemo u tome biti savršeni, to znači da ćemo davati sve od sebe da u toj odluci ustrajemo računajući na stalnu pomoć Božju u svakoj kušnji. Živjet ćemo život posvećenja. CIlje je da postanemo SVETI.

Odličnu sliku ovdje daje naš Apostol Lorens. Kaže kako je predanje kao zavjet na vjenčanju. Dvoje se predaju jedno drugome i daju zavjet vjernosti. Ta odluka, ako je bila stvarna, daje ogromnu snagu da u toj vjernosti i ostanu kroz život, unatoč iskušenjima koje sigurno dolaze u životu.

Kako vrijeme prolazi i stalno zahvaćam neki novi dio svog života koji dovodim u red, shvatio sam na Svjetlu Riječi kako Isus od mene očekuje potpuno predanje i potpunu poslušnost. Jednostavno me želi ispraviti do kraja. Isprva, ustuknuo sam pred tom spoznajom, jer to bi značilo da ću se konačno morati pozabaviti s nekim stvarima koje sam gurao pod tepih i čuvao ih za druge dane kad ću biti za to raspoložen. No, kako ću dobiti SVE od Njega, ako ne dam sve od sebe? Na ceduljici piše “Iznos: SVE!”

Tko izgubi život poradi Mene i Mojeg nauka, dobit će ga. (Matej 10:39)

To je jednadžba koju cijeli svijet pokušava riješiti. Kako da dobijemo ono što želimo, a da ne ne moramo dati ništa. Na taj isti način mnogi vjernici “koriste” Boga kao zlatnu ribicu, ili kravu muzaru. Ostaju isti kakvi su bili, ne mijenjaju se, ali se religiozno drže onoga što im se samo čini kako ponekad radi. To vam je jedno jako jako jako nezgodno stanje.

Isus traži SVE, baš kao što bi to muž očekivao od svoje buduće žene i žena od svoga odabranoga muža, zar ne? Može pola? Može da neki puta spavam i s drugim ženama, ali da si ti moja žena na papiru? Pa svima je jasno da ne može. Ako bi je uopće više prihvatio nakon preljuba iz ogromne ljubavi i sažaljenja nad njenom palom prirodom, što je prava rijetkost, onda ona sigurno ne bi mogla s punim pravom i povjerenjem uživati sve što on njoj može pružiti.

Tako ni mi, s figom u džepu, s predumišljajem prema Bogu koji SVE vidi, s pola srca i kao vješti trgovci na tržnici, ne možemo ući u puninu Očevog srca bez da smo na ulazu predali puninu svog srca.

A što je to SVE što mi dajemo. Odričemo se požude tijela, oholosti, sebičnosti, samodopadnosti, ljubomore, srdžbe, mržnje, bijesa, preljuba, izopačenosti, lakomosti, itd. itd. Što je to što mi dajemo a što vrijedi više od onoga što primamo? Pa ništa. Baš ništa. Možda sloboda? Pa ta “sloboda” koju navodno imamo da činimo štogod želimo – nakon nekog vremena shvatimo da je cijelo vrijeme bila tamnica. Dajemo prah, i pepeo, grešno i prljavo, za Nebo koje nam se nudi i na dohvat ruke je cijelo ovo vrijeme. Kako to prije nisam tako jasno vidio?

Potpuno predanje na potpunu poslušnost svemu što nam Otac govori u Svojoj najvećoj Ljubavi je jedini ispravni i smisleni put.

Vidim da me sada nakon 14 godina ove staze čeka novo predanje i odluka koja će dalje definirati moj život.

 

 

Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?  Luka 9:22-25

Nema šale oko toga ako malo bolje promislim.

Mudri budite, ovo su ozbiljne riječi.

Mojsije reče narodu:
Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću. Ako poslušaš zapovijedi Gospodina, Boga svoga, koje ti danas dajem; ako poslušaš — da ljubiš Gospodina, Boga svoga, da hodiš njegovim putovima, vršiš njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe — živjet ćeš, i razmnožit će te Gospodin, Bog tvoj, i blagoslovit će te u zemlji u koju ulaziš da je zaposjedneš. 

Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslušaš, nego zastraniš i budeš se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao štovanje, ja vam danas izjavljujem da ćete zaista propasti; nećete dugo živjeti na zemlji u koju ćete, prešavši Jordan, ući da je zaposjednete. Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj: Ljubi Gospodina, Boga svoga, slušaj njegov glas, prianjaj uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta on je život tvoj i dugi vijek tvog prebivanja na zemlji za koju se Gospodin zakle očima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da će im je dati.«  Ponovljeni Zakon 30, 15-20

 

Već se neko vrijeme spremam napisati ovu objavu. Nakon skoro 14 godina slijeđenja Krista i razine predanja koje nisam baš pregršt vidio u drugim vjernicima oko sebe, moram reći da sam shvatio jedan temeljni problem koji svijet ima s Kršćanstvom i drugim sličnim religijama a to su Božji zakoni koji nam striktno određuju kako bi mi trebali živjeti.

Ne govorim tu samo o 10 Božjih Zapovijedi o kojima i ateisti generalno misle kako ih se drže, nego o svim “sitnijim” uputama koje nam je Bog dao gdje u principu razrađuje svaku od tih zapovijedi i spušta ih na našu praktičnu razinu gdje ih možemo razumjeti. Primjer toga možete vidjeti u propovijedi s Maslinske gore u 5.-7. poglavlju Evanđelja po Mateju, pa svakako zavirite i promotrite da li se baš svega držite, ili možda postoji nešto što niste dobro razumjeli ih tih 10 zapovijedi.

No, da se vratim na glavni problem – naša reakcija na Božje upute za život. Ako čitate Božju Riječ vidjet ćete da On stalno daje nekakve odredbe, upute, prijeti, kori, opominje, ispravlja, ali i potiče, hrabri, gura prema naprijed. Ukratko, koristi Svoje metode da bi došao do našeg srca i pomogao nam napraviti slijedeći korak prema Njemu. 

Otpor u našem srcu

Ljudima kojima nije milo slušati te upute u srcu se stvara ogroman otpor. Zašto bi ja slušao nekoga kako ću ja živjeti svoj život. Kakva je sloboda u religiji, kad ja u tome vidim samo okove moje slobode. I doista, čovjeku se iz njegove pozicije čini da on gubi ako se podredi uputi iz Riječi Božje. Gubi užitak onoga što mu njegova djela daju.

Primjerice, ako netko uživa u gledanju i fantaziranju prema drugim ženama ,ili muškarcima i onda čuje Isusa kako kori takvo djelovanje pa čak i ako je “samo” na razini srca, u njemu se uglavnom javlja ogroman otpor. Pa što bi ja sad trebao sebe sterilizirati i ne vidjeti nikoga oko sebe?
A kaže Isus u nastavku te misli kako je bolje da si iskopamo oko ako nas ono navodi na grijeh, nego da takvi završimo ovaj život. Osjećate raskol između ove dvije strane?

A ako pogledamo tu istu uputu iz Očeve perspektive, onda možemo razumjeti da nam je On dao upute da nas dovede od točke A do točke B, da nam pomogne uzdići se u visine i da se oslobodimo naše paklene prirode koja će nas neminovno povući natrag u pakao ako joj u tome nastavimo udovoljavati i ako ne primimo Kristovu ruku Spasenja na Križu. Iz Očeve perspektive On koristi Riječi koje nas prvo moraju zdrmati, otrijezniti, pa nam ukazati na veličinu problema i onda pokazati izlaz iz situacije. Kako bi nam mogao otvoriti cijelo Svoje srce.

A u svemu tome moramo stalno imati pred sobom Cilj u koji On gleda. Taj cilj, koji bi trebao biti i naš životni cilj (inače će naš život biti – promašen) jest postizanje savršenstva našeg bića – duha, duše i tijela. Potpuno se razviti u nebesko postojanje i izbaciti iz sebe svu preostalu zloću i nečistoću koja nam je tu s druge strane vage.

Prvi korak je poniznost

Da bi to postigli, mi za početak moramo priznati da mi nismo niti savršeni, a uglavnom niti dobri kad se pošteno stanemo uz objavu kakvi bi trebali biti. U mom primjeru, još kad sam bio bez Krista smatrao sam sebe dobrim čovjekom. No, kad sam počeo čitati Riječ, jer sam htio saznati što Bog očekuje od mene, shvatio sam da ne samo da nisam dobar čovjek, već sam pravi grešnik. Stih koji me pogodio ravno u srce je upravo priča o čovjeku koji s požudom gleda drugu ženu. On je već s njom u srcu napravio preljub. Mene je taj stih razorio i dokazao mi da sam ja u velikom problemu i da mi je potrebno Spasenje.

Dakle, kao prvi korak Otac od nas traži elementarnu dozu poniznosti, jer tek kada mi imamo ‘uho za slušanje’ možemo početi nešto spoznavati. Do tada je između nas i Boga razdor u stavovima i mišljenjima. Sigurno znate ljude iz svoje okoline kojima se ništa ne može dokazati. E, pa pazite da vi niste takvi ljudi u odnosu na Riječ Božju koji od nje bježe da slučajno ne bi čuli nešto što im neće dobro sjesti.

Preispitivanje na Svjetlu Riječi vodi do pokajanja

Nakon poniznosti i prve poduke dolazi dubinsko samopreispitivanje. Morate dozvoliti Riječi da vas osvijetli koliko god tame skrivali u sebi. Istina vas ima namjeru izvući iz tih tamnica i okova u kojima ležite zarobljeni.

Ako ustrajete u Mom nauku, upoznat ćete Istinu i Istina će vas osloboditi. Ivan 8.32

Ovdje se jasno vidi da smo bez Njegovog nauka zarobljeni.

Nakon preispitivanja mora doći ozbiljno pokajanje, jer ako je preispitivanje bilo uspješno, onda smo sigurno vidjeli neke stvari koje smo krivo radili i glas savjesti u nama je počeo vikati iz sveg glasa presudu nad našim djelima. Dakle, pokajanje s grijehe koji smo činili.

Predanje

Nakon pokajanja ide predanje. Predanje je odluka srca da više nećemo činiti zlo koje smo spoznali. To ne znači da ćemo u tome biti savršeni, to znači da ćemo davati sve od sebe da u toj odluci ustrajemo računajući na stalnu pomoć Božju u svakoj kušnji. Živjet ćemo život posvećenja. CIlje je da postanemo SVETI.

Odličnu sliku ovdje daje naš Apostol Lorens. Kaže kako je predanje kao zavjet na vjenčanju. Dvoje se predaju jedno drugome i daju zavjet vjernosti. Ta odluka, ako je bila stvarna, daje ogromnu snagu da u toj vjernosti i ostanu kroz život, unatoč iskušenjima koje sigurno dolaze u životu.

Kako vrijeme prolazi i stalno zahvaćam neki novi dio svog života koji dovodim u red, shvatio sam na Svjetlu Riječi kako Isus od mene očekuje potpuno predanje i potpunu poslušnost. Jednostavno me želi ispraviti do kraja. Isprva, ustuknuo sam pred tom spoznajom, jer to bi značilo da ću se konačno morati pozabaviti s nekim stvarima koje sam gurao pod tepih i čuvao ih za druge dane kad ću biti za to raspoložen. No, kako ću dobiti SVE od Njega, ako ne dam sve od sebe? Na ceduljici piše “Iznos: SVE!”

Tko izgubi život poradi Mene i Mojeg nauka, dobit će ga. Matej 10.39

To je jednadžba koju cijeli svijet pokušava riješiti. Kako da dobijemo ono što želimo, a da ne ne moramo dati ništa. Na taj isti način mnogi vjernici “koriste” Boga kao zlatnu ribicu, ili kravu muzaru. Ostaju isti kakvi su bili, ne mijenjaju se, ali se religiozno drže onoga što im se samo čini kako ponekad radi. To vam je jedno jako jako jako nezgodno stanje.

Isus traži SVE, baš kao što bi to muž očekivao od svoje buduće žene i žena od svoga odabranoga muža, zar ne? Može pola? Može da neki puta spavam i s drugim ženama, ali da si ti moja žena na papiru? Pa svima je jasno da ne može. Ako bi je uopće više prihvatio nakon preljuba iz ogromne ljubavi i sažaljenja nad njenom palom prirodom, što je prava rijetkost, onda ona sigurno ne bi mogla s punim pravom i povjerenjem uživati sve što on njoj može pružiti.

Tako ni mi, s figom u džepu, s predumišljajem prema Bogu koji SVE vidi, s pola srca i kao vješti trgovci na tržnici, ne možemo ući u puninu Očevog srca bez da smo na ulazu predali puninu svog srca.

A što je to SVE što mi dajemo. Odričemo se požude tijela, oholosti, sebičnosti, samodopadnosti, ljubomore, srdžbe, mržnje, bijesa, preljuba, izopačenosti, lakomosti, itd. itd. Što je to što mi dajemo a što vrijedi više od onoga što primamo? Pa ništa. Baš ništa. Možda sloboda? Pa ta “sloboda” koju navodno imamo da činimo štogod želimo – nakon nekog vremena shvatimo da je cijelo vrijeme bila tamnica. Dajemo prah, i pepeo, grešno i prljavo, za Nebo koje nam se nudi i na dohvat ruke je cijelo ovo vrijeme. Kako to prije nisam tako jasno vidio?

Potpuno predanje na potpunu poslušnost svemu što nam Otac govori u Svojoj najvećoj Ljubavi je jedini ispravni i smisleni put.

Vidim da me sada nakon 14 godina ove staze čeka novo predanje i odluka koja će dalje definirati moj život.

Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?  

 

Nema šale oko toga ako malo bolje promislim.

Mudri budite, ovo su ozbiljne riječi.

Mojsije reče narodu:


Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću. Ako poslušaš zapovijedi Gospodina, Boga svoga, koje ti danas dajem; ako poslušaš — da ljubiš Gospodina, Boga svoga, da hodiš njegovim putovima, vršiš njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe — živjet ćeš, i razmnožit će te Gospodin, Bog tvoj, i blagoslovit će te u zemlji u koju ulaziš da je zaposjedneš. 

Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslušaš, nego zastraniš i budeš se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao štovanje, ja vam danas izjavljujem da ćete zaista propasti; nećete dugo živjeti na zemlji u koju ćete, prešavši Jordan, ući da je zaposjednete. Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj: Ljubi Gospodina, Boga svoga, slušaj njegov glas, prianjaj uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta on je život tvoj i dugi vijek tvog prebivanja na zemlji za koju se Gospodin zakle očima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da će im je dati.«

Ponovljeni Zakon 30, 15-20

2
(Visited 67 times, 1 visits today)

Leave A Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *