Oholost ponizuje čovjeka, a ponizan duhom postiže časti. 

                                                                                Mudre izreke 29:23

Bio jednom jedan Klokan, jako dobar atletičar. No, ovaj uspjeh ga je pokvario. Postao je neugodan i arogantan i većinu svoga vremena provodio je zadirkujući ostale. Najviše ga je zabavljalo zadirkivati debeljuškastog Pingvina koji je bio toliko spor i nespretan da većinu puta uopće ne bi stigao do kraja utrke.

Jednog je dana Lisica, organizatorica utrka, objavila kako je njen najdraži kandidat u sljedećoj utrci upravo mali Pingvin. Svi su se tome izrugivali, posebno Klokan kojeg je to jako razljutilo. Mali Pingvin nije ni želio sudjelovati u utrci, no morao je budući da je običaj bio takav da sve životinje sudjeluju. Na dan utrke, Lisica je povela grupu životinja na utrku uz planinu. Svi su se izrugiva debeljuškastom Pingvinu i komentirali kako će se ili poskliznuti ili prevrnuti na svom debelom trbuhu.No, kada su stigli na vrh planine odjednom su svi zašutjeli. Na vrhu planine nalazio se krater ispunjen vodom. Lisica je tada poviknula “Prvi koji stigne do kraja jezera je pobjednik!” Kad je to čuo mali Pingvin se sav uzbuđen dogegao do ruba jezera. No čim je skočio u vodu njegova brzina je postala nepobjediva te je završio utrku s uvjerljivom prednošću. Ponižen u suzama Klokan je jedva uspio doseći drugu stranu, umalo se utopivši.

Iako se svima činilo kako će se mali Pingvin sada smijati Klokanu, on to nije učinio. Puno je naučio iz svoje patnje i nije želio da se itko više osjeća poput njega. Umjesto izrugivanja odlučio je naučiti Klokana plivati.

Ostatak dana sve su životinje uživale igrajući se u jezeru. Ipak, najviše je uživala Lisica koja je svojom mudrošću uspjela Klokana “spustiti na zemlju” i naučiti ga koje se opasnosti kriju iza taštine i ponosa onih koji su naučili biti najbolji.

Ovo je naša druga najdraža priča u maloj školi poniznosti. I dalje čitamo priče u svakoj prilici, razgovaramo o likovima, njihovom ponašanju, motivima za takvo ponašanje i posljedicama. Naravno na njima razumljiv način. Ne koristimo ovako ozbiljne riječi.

Moja draga prijateljica Ana, koja radi na prijevodu ovih pričica, je krasno rekla prošli tjedan “Čak nas i priče za djecu tako lipo otkrivaju”.

Svatko od nas u sebi nosi ponosnog Klokana, mudru Lisicu i poniznog i dobroćudnog Pingvina.

Mene trenutačno najviše zanima Klokan, ne zato što mi je najsimpatičniji, već zato što tražim načine kako malim dečkima ukazati na opasnosti oholog i sebičnog ponašanja. Jer kad malo bolje promislimo, u oholosti leži izvor svih naših problema. Prvo, oholost u odnosu prema Bogu, gdje ga ne ljubimo iz sveg srca, duše, uma i snage svoje, već naprotiv mislimo da ipak možemo sami i bez Njega. Drugo, u odnosu na bližnjega, gdje ga se ne trudimo ljubiti kao samog sebe (Luka 10:27), a kamoli više od sebe. (Ivan 15:13) .

A zašto je naš Klokan u tolikom problemu?

Oholost želi dominirati, uzdiže se visoko iznad svega što joj se nalazi u blizini; ohola bi osoba željela podčiniti i prisiliti druge sebi pod službu, ohola osoba je surova i neljubazna, posjeduje sve karakteristike Božjeg protivnika, koje se jasno očituju, i radi toga je na putu propasti ako se ne promijeni i ozbiljno ne nastupi protiv duha ponositosti. “Bog daruje svoju milost poniznima…” BD br.7308

… jer svatko tko i dalje gaji iskru oholosti u njemu još nije sebe oslobodio od Mojeg protivnika i potonji će uložiti neprestani napor da ga drži okovanog. “Ja moju milost podarujem poniznima…” BD br.7067.

Moj Duh ne može nikada raditi gdje se i dalje može pronaći oholost koja je obilježje Mojeg protivnika. Jer ovo bi istovremeno naznačivalo Moju su-radnju sa njime.. “Ja moju milost darujem poniznima…” BD br.7067.

Znam, znam većina će nas pomisliti, “O.k, al nisam ja nisam ja poput Klokana..ovaj Klokan je u ozbiljnom problemu”, no…

Sve dok čovjeku još uvijek nedostaje prave poniznosti, njegov proces sazrijevanja također nije još završen, jer samo istinska poniznost privlači Oca sa sigurnošću prema Njegovom djetetu, i putem prave poniznosti prikazuje dijeteštvo Božje. I sve dok se u čovjeku još nalazi najmanja iskrica ponosa, put je još uvijek dugačak do sjedinjenja, jer sve do tada još je uvijek umiješan protivnik Božji i borba protiv njega mora biti vođena sa svom voljnošću i čvrstom odlučnošću… “Bog daruje svoju milost poniznima…” BD br.7308

“Ups, tu se već prepoznajem”, priznat će neki “Što mi je onda činiti?”

Čovjek jednom samo treba zaći u sebe i sagledati svoje greške i slabosti, navike i mane i potpuno će se udaljiti od svojega ponosa, samo ako je iskren prema sebi samome. Naime, takvo jedno kritičko samopreispitivanje može za njega biti prekretnica, jer čim sebe spozna i dobre je volje, obratit će se Bogu u poniznosti i zatražit će Njegovu milost i milosrđe za koje također može biti potpuno siguran da će i primiti, jer “Bog daruje svoju milost poniznima…” BD br.7308

Samo smo desetak dana u ovoj maloj školici, a toliko toga smo već uspjeli promijeniti na bolje. Djeca, ali i mi veliki, u našem međusobnom odnosu i prema drugim ljudima.

Znate onaj osjećaj kad se u srcu izdignemo nad drugom osobom, kad se iščuđavamo njenim manama i propustima i negdje unutra mislimo da smo mi ipak “bolji” i iskreno, najiskrenije nalazimo zadovoljstvo u tome. 

Ovih se dana posebno trudimo iskorijeniti svaku takvu misao iz naših srca, iako gledajući unutra ima materijala za cjeloživotni projekt.

Znam da se ljudi ponekad boje uhvatiti rada na sebi jer misle da će time nešto izgubiti. No, to je tako daleko od istine, svako odustajanje od sebe, oslobađa prostor našem predobrom Isusu da djeluje u nama.

Manje oholosti. Više prostora za Isusa. Više prostora za Isusa, veća ljubav, radost i mir u nama. Više ljubavi, radosti i mira u nama, bliže ostvarenju svrhe našeg života na Zemlji: Sjedinjenja sa Bogom, za nas ljude vidljivim u Isusu Kristu, u ljubavi. 

Bilo bi stvarno bedasto ne potruditi se malo, sigurna sam da je to i našem nekad ponosnom Klokanu sada jasno.

Ovu i slične poticajne priče možete pronaći na stranici freestoriesforkids.com.