Zanimljivo je promatrati tu obiteljsku dinamiku i, kako ja to znam reći, pet jednadžbi s pet nepoznanica u kojoj tri od njih pet su uvijek neki nepredvidivi elementi.
Još od kad smo bili cura i dečko voljeli smo putovati. Otići na neko novo mjesto, vidjeti nešto drugačije, osjetiti neku promjenu i neizbježno doživjeti neku novu avanturu. Neki su nam se smijali jer bi primijetili ako se nama uvijek nešto dogodi na tim putovanjima, no to je očigledno neki element koji nas prati do početka i koji se uspješno prenio na našu djecu. Kad u život dođu djeca mogućnosti putovanja se smanje, no i dalje tinja ta jedna želja da se svi sprtimo i krenemo na neki izlet, ili kako mi to često kažemo u smijehu dok prepričavamo što se dogodilo – „avanturu veću od života“.
Vikend iznenađenja može početi
Ove godine smo doznali da je Hillsong najavio svoj koncert u Puli i srce je odmah poskočilo da kupimo karte i „zaletimo“ se do Pule. Tjedan dana prije kupili smo karte za koncert i počeli planirati roadtrip oko cijelog koncerta. Djeci nismo ništa govorili, osim da će ići na put za vikend. Imali smo i tajnog gosta, našu dragu prijateljicu Josipu koja nam je puno pomagala zadnjih mjeseci oko djece i kuće i nekako smo osjećali duboko u srcu da ju želimo povesti sa sobom na ovo putovanje. Pripremili smo kuverte u kojima se po postajama objavljuje koja je iduća destinacija i put je mogao početi! Večer prije Tereza i ja smo se zdušno pomolili za cijeli put, djecu, sigurnost, ispravnost auta, zaštitu od nesreće, kvarova, nezgoda i svega što bi nam se moglo ispriječiti putem.
Sve smo isplanirali, još samo da propadne, kaže natpis jedne čuvene majice.
Ujutro smo se potrpali u auto i krenuli na prvu destinaciju gdje nas je čekala naša tajna gošća Josipa. Svi uzbuđeni krenuli smo dalje prema autocesti dok je kiša polako počela padati nad cijelim gradom. Taman što smo ušli na zagrebačku obilaznicu i došli na suženje ceste radi nekih radova kad je stražnji kraj auta počeo plesati i stres je počeo. Usporio sam brzinu obrnuto proporcionalno mom pulsu a Tereza, Josipa i djeca su se počela moliti. Kiša pada, auto se raspada, kamioni nas pokušavaju zaobići, nema zaustavne trake i jednostavno nam je sve krenulo nizbrdo. Bar je tako izgledalo. Nekako smo se dovukli natrag do Novog Zagreba i neke servisne kuće gdje nas nisu mogli primiti jer je, naravno, subota. Parkiramo auto i pomolimo se za rješenje. Josipa kaže kako je super za ovakve situaciju Psalam 121:
K brdima oči svoje uzdižem: odakle će mi doći pomoć?
2 Pomoć je moja od Boga koji stvori nebo i zemlju.
8 Čuvao Jahve tvoj izlazak i povratak odsada dovijeka.
To se već okrenulo raspoloženje među njima, dok sam ja nastojao pronaći rješenje i čuti što mi srce sada u ovoj situaciji kaže. Nazvao sam rent a car s kojim sam surađivao na prošloj avanturi života kad smo putovali u Njemačku i uspio dobiti kombi za naše malo putovanje. Pola sata kasnije mi smo bili u novom kombiju i ponovo krenuli na naš put. Sve se na kraju okrenulo na dobro dok smo ostavljali sav stres i Zagreb iza sebe.
Hum i Motovun
Prva postaja je bio najmanji grad na svijetu Hum, no dočekala nas je i ogromna kiša koja se odlučili iskrcati baš na tom djelu Istre, pa smo nakon nešto čekanja ipak odlučili da idemo dalje do druge postaje, a to je bio Motovun. Suncem obasjan Motovun, gdje smo nas dvoje zadnji puta bili još dok nismo imali djece i nevjerojatni krajobrazi tog djela Istre zbog kojih se osjećaš kao da si u nekom filmu, ili dokumentarcu o prirodi. Kako smo svi već bili gladni sjeli smo u jedan od restorana s pogledom na dolinu oko Motovuna i pojeli nešto domaće. Ostalo nam je još malo vremena za đir oko Motovuna i kupnju sitnih suvenira a onda smo morali krenuti prema Puli gdje su nas čekale prijateljice Mirna i Sabrina i koncert Hillsong United.
Pula i koncert
Klinci su naravno skužili pola plana, ali nismo se dali omesti. Mislili su da idemo vidjeti Arenu, no tek ispred Arene smo im dali sljedeću kuvertu gdje su bile karte za koncert. Nikada nisu bili na takvom koncertu i baš smo željeli da im prvo iskustvo bude koncert suvremene kršćanske glazbe, te da dožive kako izgleda kad se okupi par tisuća ljudi oko Isusa i dobre muzike.
Koncert je iz moje perspektive bio solidan i bilo je nekoliko predivnih iskustva s djecom koje nikada nećemo zaboraviti zbog koji se isplatila sva muka oko putovanja. Detaljniji izvještaj oko samog koncerta smo snimili za Radio Jazzbina, pa ako želite možete ga poslušati u nastavku.
Noćenje u Umagu i Savudrija
Mrtvi umorni i punih srca zaputili smo se iz Pule u Umag gdje nas je naša draga prijateljica Mirna primila u svoj stan. Rasporedili smo se po svim mogućim foteljama, krevetima i kaučima i zaspali oko pola dva u noći.
Ujutro buđenje oko devet sati i svježe cijeđeni sok od naranče kojeg su pripremili Mirna i Jakov, te kavica da malo pogura tatu i njegove motoričke sposobnosti. Pozdravili smo se od Mirne koja je išla dalje svojim poslom i napravili đir kombijem kroz Umag u potrazi za nekim doručkom, te nastavili kroz istarska sela sve do naše iduće postaje – Savudrije. Savudrija je najzapadnija točka Hrvatske i ima najstariji živući svjetionik na Jadranu. Iskoristili smo tih sat vremena uz more za šetnju, istraživanje, priču, fotkanje i jedno posebno punjenje baterija koje ti samo takvo okruženje može dati.
Grožnjan i Oprtalj
Pogled na Rain Alarm aplikaciju nam je otkrio da je cijela središnja Istra pod vodom, no da bi sami rub Grožnjana mogao biti nedodirnut, pa smo usmjerili naš kombi prema novoj postaji. Tamo su nas dočekali crni oblaci i jaka grmljavina, no nekako smo procijenili da ne idu prema nama, već idu od nas. Odvažili smo se i krenuli u đir po Grožnjanu, inače poznatom gradu umjetnika. Cijeli Grožnjan je kao jedna Instagram galerija i svaki kutak je inspiracija za kreativni izričaj. Stvarno ima posebno ozračje i toliko se lako zaljubiš u to mjesto da ti brzo padne na pamet ideja kako bi bilo divno preseliti se ovdje. Šetali smo ulicama, fotkali sve živo, napravili hrpu novih fotografija za Bokun Neba, ručali ponovo nešto domaće i krenuli polagano prema idućoj destinaciji, a to je bio Oprtalj.
Navigacija nas je vodila stvarno neobičnim putevima kroz mala mjesta i sela po brdima zelene Istre i ne možeš a ne ostati zadivljen ljepotom tog kraja. Gdje god da pogledaš sve je zeleno i izgleda tako nekako pitomo i pozivajuće. Što mi više radimo u Zagrebu, jedno je od pitanja koje nam je svima prošlo kroz glavu dok smo se vozili kroz ove krajeve.
Oprtalj, jedno malo mjesto usred ničega, no sa nekoliko jako slatkih kuća, trgova i sređenih fasada ostat će u našem sjećanju kao zadnja destinacija ovog našeg posjeta Istri i kao pozivnica da se definitivno ovdje vratimo ponovo – što prije.
U Zagreb smo stigli oko devet sati, brzo raspakirali stvari i spremili djecu na spavanje, a ujutro nas je dočekala škola, kiša i dugi rukavi, te posao, dogovori s mehaničarem oko auta i rješavanje tekućih stvari. Bljak. No, atmosferu su spasile sve ove predivne fotke koje smo sa sobom donijeli i ugrijano srce od ove avanture koju smo svi zajedno iskusili!
Kao što već svi koji imaju djecu iskustveno znaju, treba planirati da neće sve ići po planu. Zapravo, molitva nam se ispunila i Otac nas je zaustavio na vrijeme, jer zamisli da nam se isti kvar dogodio u velikoj brzini na autocesti. Ovako, sve je prošlo najbolje što je moglo proći. Hvala Ti Isuse!
Frano