„Obrazovanje je atmosfera, disciplina i život”
Charlotte Mason (1842-1923)
Charlotte Mason opisala je svoj pristup odgoju i obrazovanju kroz tri riječi: atmosfera, disciplina i život. Smatrala je da je svakoj od ovih sastavnica potrebno posvetiti podjednako pažnje želimo li postići uravnotežen razvoj djeteta odnosno mladog čovjeka.
Obrazovanje je disciplina – to jest disciplina dobrih navika u kojima je dijete obučeno. Obrazovanje je život koji se hrani idejama; a obrazovanje je atmosfera – to jest, dijete udiše atmosferu koja proizlazi iz njegovih roditelja; ideja koje vladaju vlastitim životima” (Roditelji i djeca, str. 247)
Često slika govori više od tisuću riječi. Zamislimo li sada obrazovanje kao tronožac, a atmosferu, disciplinu i život kao noge tog istog tronošca lako ćemo razumjeti kako je nemoguće govoriti o stabilnom tronošcu kojem je jedna od nogu kraća od ostalih ili čak nedostaje.
Obrazovanje je atmosfera
Pod pojmom atmosfere Charlotte podrazumijeva okolinu u kojoj dijete živi i uči. Dijete uči promatrajući obrasce svojih roditelja. Ideje, osjećaji i misli kojima se roditelji rukovode čine jednu trećinu podučavanja djeteta. Dijete spontano promatra odnose unutar obitelji, promatra kako ukućani komuniciraju jedni s drugima, promatra ritam dana koji se odvija u domu. Roditelji bi se često trebali preispitati svoja razmišljanje i postavljati si pitanja poput „Prepuštam li se tjeskobi i brizi često ili prepuštam svoje brige nebeskom Ocu?. Jesam li obziran, puni ljubavi, umijem li milosrdnim velom prekriti nedostatke mojih bližnjih i izgovarati riječ vjere u njih. Odiše li naš dom atmosferom mira, radosti i smirenosti. Što je potrebno promijeniti, kako bi to postigli?”
O stvaranju ugodne obiteljske atmosfere po povratku iz škole možete pročitati ovdje: Stvaranje ugodne obiteljske atmosfere.
Obrazovanje je disciplina
Pod pojmom disciplina Charlotte podrazumijeva disciplinu učenja dobrih navika, posebno razvoj dobrih karakternih osobina. Učenje dobrih navika čini drugu trećinu djetetovog odgoja i obrazovanja. Treniranje djeteta u dobrim navikama vrijedna je baština koja će mu itekako dobro poslužiti u odraslim godinama, a u međuvremenu će služiti ugodnoj obiteljskoj atmosferi. Dobre navike moguće je podijeliti u četiri velike skupine:
-
navike pristojnosti poput ljubaznosti, urednosti, organiziranosti i dosljednosti.
-
mentalne navike poput pažnje, zapamćivanja, ulaganja mentalnog napora i izvrsnosti.
-
moralne navike poput preuzimanja odgovornosti i inicijative, razvoja integriteta i samokontrole.
-
fizičke navike poput brige o vlastitom tijelu, stvaranje navike pjevanja i slušanja glazbe, razvijanje navike spremnosti za pomoć drugome, samokontrole u zahtjevnim situacijama.
-
duhovne navike poput razvijanja snažne vjere, ustrajnosti u molitvi i zahvalnosti.
Osim razvoja dobrih navika velika pažnja posvećuje se razbijanju i mijenjanju loših navika poput laganja, manipulativnog ponašanja, izljeva bijesa i sl.
O uspostavljanju dobrih navika u ranoj predškolskoj dobi možete poslušati u objavi Razvijanje dobrih navika u ranoj dobi. Više o razvijanju dobrih navika u predškolskoj i školskoj dobi možete pročitati u rubrici aktivnosti za djecu Aktivnosti za djecu
Obrazovanje je život
Pojam „život” odnosi se na način pristupa akademskom stjecanju znanja. Obrazovanje bi trebalo predstavljati proces prepun „životodajnih” ideja, nikako učenje iz suhoparnih hladnih udžbenika. Ovakav način podučavanja predstavlja treću nogu gore spomenutog tronošca. Djetetov um teži znanju i on mora biti hranjen s raznolikim dobrim i istinitim idejama. Moderno obrazovanje je većinom činjenično znanje i kao takvo ne pruža odgovarajuću hranu za djetetovo srce i um.
Charlotte se oštro protivila davanju gotovih zaključaka djeci, smatrala je da dijete mora naučiti kritički razmišljati i uz određen poticaj od strane roditelja samostalno izvlačiti pouke iz predmeta svoga učenja. Postoje određeni predmeti koji se sastoje od čvrstih pravila poput matematike i pravopisa, no čak i ta znanja dijete može puno bolje usvojiti kada je primijenjeno u životnom kontekstu. Poučavanja se u tom slučaju odvija putem tzv. „živih knjiga”.
Ovakve knjige pisane su od strane autora koji dobro poznaje temu o kojoj piše i strastven je u vezi toga. Dijete tako spontano razvija odnos s predmetom svog učenja, motivirano je znatiželjom i želi naučiti više. Djetetov um potrebno je tako ispuniti s povijesnim biografijama ljudi koji su posjedovali snažnu vjeru, biografijama ljudi koji su kroz povijest činili dobro i time doprinosili boljitku društva u cjelini.
Charlotte Mason snažno je osjećala da djeca trebaju imati mnogo slobodnog popodnevnog vremena, kako bi napravili odmak od vremena provedenog u formalnom učenju. Dijete je trojedino biće i ako ćemo govoriti o uravnoteženom zdravom cjelokupnom razvoju djeteta moramo voditi računa o tome da njihovo tijelo, duša i duh budu jednako dobro opskrbljeni odgovarajućim aktivnostima. Mnoštvo je aktivnosti u koje dijete može biti uključeno kroz popodne kako bi koristilo njegovom tjelesnom, duševnom i duhovnom razvoju. Obiteljski projekti, volonterski rad, molitva, čitanje i razmatranje Riječi, izleti u prirodu, posjeti seoskim malim gospodarstvima, obrtima, muzejima dobrim predstavama i glazbenim produkcija prakticiranje instrumenata, sporta, hobija i samostalno čitanje samo su neki od njih.
Uz malo dobre volje većina ovih aktivnosti može se provesti besplatno, ili uz vrlo malo novca. Svakodnevni život pruža najbolje prilike za učenje. Briga za bolesnog pomoći će djetetu da nauči da nauči protegnuti svoje ruke prema onima u potrebi. Kuhanje obroka, ili pečenje kruha nekom u zajednici, ili susjedstvu pomoći će djetetu da razvije srce koje daje. Pomaganje u kućnim projektima naučit će pak dijete važnim životnim vještinama koje nema priliku gdje drugo steći. Svakodnevni život pruža mnoštvo ovakvih prilika na roditeljima da razumiju njihovu važnost i malim ali ustrajnim koracima naprave potrebne preinake u svom obiteljskom životu.
Zagrljaj veliki,
Tereza
Hvalaaaaa do neba! Volim vas! ❤️