Kako se približavao kraj listopada, tako je ponovo u srcu rastao jedan poticaj da napišem riječ dvije o Halloween-u i zašto mislim da vaša djeca, a ni vi, ne bi trebali imati veze s time. Ovu objavu sam počeo pisati već prije nekoliko dana, no nikako nisam uspio pogoditi kome ja to točno pišem. Ako pišem nekome tko i onako ne mari za to što Bog misli, onda bi se trebao raspisati na dugo i na široko da logički dokažem što se sve događa na ovaj dan. No, njima je i onako svejedno što piše i nisu moja ciljana skupina.
Oni kojima se ja obraćam su roditelji koji u srcu osjećaju da nešto tu ne štima u toj Halloween priči, no ne znaju što stoji iza toga. Naslućuju, no ipak nemaju dublje uvide u to što se događa. Umjesto da izlažem argumente, radije ću postavljat pitanja koja će vam se sama u srcu odgovoriti.
Koliko sam shvatio, Halloween je jedan do najznačajnijih, ako ne i najznačajniji dan za Sotoniste. Nešto valjda kao i nama Kršćanima Uskrs. Tu večer dešavaju se ozbiljne tragedije diljem svijeta, žrtvuju se ljudi, djeca i nerođeni, proljeva krv i rade odvratni obredi, odašilju bezbrojne molitve koje svima oko sebe žele zlo i naopako i apsolutno ništa dobro. Zašto bi ja svojom pojavom u tome sudjelovao? Zašto bi se ja tome priklonio, pa taman i samo “bezazlenim” oblačenjem u neke kostime? Da se na istu foru slavi recimo dan kada je u nekom stradanju pobijeno jako puno djece, ja ne bi htio imati apsolutno nikakve veze s tim slavljem. Zašto bi onda puštao svoju djecu da u tome sudjeluju?
Ako se cijele godine trudimo raditi na kreposti, posvećenju i razviti svoje srce da može primiti više ljubavi, ako nastojim za svoju obitelj prisvojiti blagoslove i zaštititi ih od tame, zašto bi onda ja, ili moja djeca jednom godišnje sudjelovali u toj Halloween predstavi i obukli se u vješticu, zombije, ubojice, duhove, čudovišta i slične paklene forme? Djeca su kao male spužve i to svi znamo. Zašto bi htio da se moja mala spužva napije paklenih slika? Pa oni se samo IGRAJU da su vještice! Pa što se ne igraju da su anđeli i neki dobrotvori?
Kakvo dobro će iz toga izaći? Kako ćemo mi kao obitelj nakon toga biti bolji i kvalitetniji ljudi? Što ima plemenito u tom slavlju? Što ima u tome s čime bi se mi htjeli poistovjetiti? Pa apsolutno ništa.
Ali to svi rade. Svi su tamo. Cijeli razred. Sva ekipa s posla. Itd. Itd. Da, i? Ja sam Kršćanin i ja nemam nikakve veze s tamom. Pa i da svi idu tamo i da je besplatna hrana i slatkiša koji se dijele, ja neću ići. Ne vidim u tome baš nikakve dileme.
No, da ne bi sve ostalo na ovoj mojoj priči, kačim vam u nastavku poznatog John Ramireza koji je odrastao kod roditelja Sotonista, koji je odgajan da bude vrač, koji je 25 godina bio u službi Vragu osobno i bio jedan od najviše pozicioniranih Sotonista što postoji. Sve dok ga Isus nije susreo i izbavio ga iz tog života. Što da vam kažem, čovjek se kuži u tematiku puno bolje od mene. Možda kad vam on ispriča iz prve ruke što se dešava s druge strane kulise, one koju vi ne vidite, možda ćete otkriti zašto vas je srce upozoravalo sve ove godine da nešto u cijeloj toj priči ne štima i kako vi ne bi trebali s time imati nikakve veze. Ako je toliko zlog nastojanja te noći odaslano u svijet, nemojte naivno misliti da se tu radi samo o bezazlenim kostimima i slatkišima za djecu. To je paravan za naivne i glupe ljude. Kao i sve ovo što smo gledali proteklih tri godine oko sebe.
Eto, to su tek površni argumenti i promišljanja koja vam mogu pomoći malo otvoriti oči.
Frano
P.S. Ne slažem se sa svime što se tu kaže u ovom intervjuu, no ipak vam ga kačim da dobijete generalni dojam o tome što se sve događa iza kulisa od nekoga tko je živio na obje strane.