Već mi neko vrijeme kuha ova tema o kojoj ću danas pisati, a koje sam se dotakao u prvom nastavku Razlozi za obitelj 1.dio. Želim izvaditi na jedno mjesto sve misli o tome zašto smatram da je bolje ulagati u obitelj, nego u posao i gdje su ti moji stavovi utemeljeni.

Jedno stoljeće mudrosti

Prije nekoliko godina započeo sam divan projekt na Korčuli gdje sam sjeo i razgovarao s mještanima starijom od 80 godina i pitao ih sve što sam htio znati o životu, stvari na koje su ponosni i koje su se pokazale kao dobre, te stvari za kojima žale i htjeli bi da su ih ipak nekako drugačije izveli. To su ljudi stari gotovo jedno cijelo stoljeće i kada daju odgovor na pitanje što je najvažnije u životu, ili kako podići sretnu i uspješnu obitelj, onda oni govore sa debelim iskustvom. Tim više sam cijenio odgovore ljudi koji su govorili iz srca, ljudi koji nemaju velike škole, no imaju veliku školu života.

Svi do jednog su rekli kako nije bitan posao, niti novci koje su zarađivali, niti velike kuće koje su izgradili, iako je to dobar blagoslov u životu, nego su istaknuli kao najvrjedniju investiciju njihovu obitelj, misleći pritom na ljude oko sebe.

“Ako imaš svo blago na svitu, a imaš nekoga uza se tko te grize, uzalud ti sve. Najvažnije je da imaš dobroga muža, ili ženu i da imate ljubavi jedno za drugo. Tko ima ljubav, ima sve.” rekla je jedna jako draga starica za potrebe mojeg projekta i time sumirala ono što želim istaknuti. Drugi su također potvrdili da je ulaganje ljubavi u bližnje oko sebe dalo najvrijednije rezultate.

Baš kao što sam se nadao, uočio sam zakonitost koja se provlači kroz živote svih ljudi. Mjera kojom mjerite, sami ćete biti izmjereni, kaže u Luki 6:38.  Drugim riječima, ono što ste ulagali, to će vam se vratiti. Kakva sjetva, takva žetva. Kako prostreš, tako ćeš i leći. Ponekad je potrebno više godina da se ‘vrati’, no na kraju se ipak vrati.

Parovi koji su ulagali jedno u drugo i ostavljali prostora i vrijeme za njihovo prijateljstvo i intimnost izgradili su se u složne partnere koji su se mogli nositi sa svime što je život stavio pred njih. To bi istaknuo kao veliki prioritet u životu. Njihova međusobna ljubav im je davala tu snagu koja se vidi na kilometre. Isto tako, oni bi takvi bili divni roditelji koji su podigli isto takve mlade ljude i prenosili iste vrijednosti na svoje naraštaje.

S druge strane oni koji su tako reć živjeli paralelno jedan s drugim svaki svoj život i povremeno se sreli u danu, te tehnički rješavali probleme, oni nisu mudro čuvali svoju bračnu ljubavi i dopustili su da se ohladi i s vremenom postali teret jedan drugome. Takvu sudbinu svi možemo promatrati oko sebe. Ako se već do sada nisu rastali, onda su to parovi gdje više nema istinske ljubavi koja ih je (možda) na početku povezala, već samo održavanje odnosa i koristi jedno drugome, bez obzira kako se to možda na van prikazuje. Susret s takvim parovima u mom projektu izazivao bi u meni jedan osjećaj tuge koje je njihovo srce odašiljalo. Ta  jedna tih patnja koja na momente razdire. Kao da si imao istinsku sreću na početku i dopustio da ju lopov ukrade. Uhh…

Vjerujem da si to nitko od nas ne želi, stoga je potrebno uočiti greške koje su drugi radili i koje mi ne bi trebali ponoviti ako ne želimo doživjeti iste sudbine.

Firma uzima ono najbolje od tebe, a ne bi trebalo biti tako

U zadnje vrijeme često pitam svoje vršnjake jedno jednostavno pitanje. Ako uložiš veliku većinu svog vremena i energije u posao, kako možeš očekivati dobre rezultate u svojoj obitelji, kako ti to točno vidiš da će sve na kraju izaći na dobro ako te nema tu da sudjeluješ kad je najpotrebnije? “Da, sve ja to znam, ali.. “ je jedno od najtužnijih odgovora koji se može ponuditi na to pitanje, jer sve što dolazi nakon te tri točkice su izgovori odnosno prioriteti koji su važniji od obitelji i razotkrivaju što je to što smatraš važnijim od obiteljske zadaće.

Na put nam staju planovi za ovaj materijalni svijet, baš kao i mojim sugovornicima sa Korčule koji su svoje živote posvetili radu daleko od kuće, koji su putovali u daleke zemlje u potrazi za novcem i pritom izgubili svoje žene i obitelji. Iste greške koje su oni radili, rade ljudi i u današnje vrijeme. Ulaze u iste utabane puteve svojih predaka i opet donose krive odluke, a očekuju, baš kao i oni, odlične rezultate.

Koje je rješenje? Moram prvo reći da bez čvrste odluke da prvu stvar staviš na prvo mjesto i ne dopustiš da one manje bitne stvari joj zauzmu prvenstvo, nećeš moći dovesti red u život. No, kada odlučiš obitelj staviti na prvo mjesto i to na Božanski određen način, ONDA ti Bog i donese rješenja kako ostale stvari urediti da bi sve štimalo. Pa zna tvoj Otac da vam treba novac za hranu i krov nad glavom i odjeća za obući i gorivo za putovati. Sve on to zna. Ako staviš Ljubav na prvo mjesto i tako urediš život, On je obećao da će ti On u svemu ovome ostalome pomoći.

“Stoga neka vam u životu najvažnije bude kraljevstvo i ono što Bog smatra ispravnim, pa će vam on dati sve ono drugo” (Matej 6:33, Novi svijet).

“Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati” (Matej 6:33, Jeruzalemska Biblija).

Da li imam neki primjer koji to podupire? Pa imam, evo ovaj komad Neba koji smo spustili u naš život, ova ljubav među nama koja se toliko jako osjeća i snaga koju naša obitelj oko sebe isijava. Mi smo primjer da obitelj može funkcionirati i kad se drugačije poslože prioriteti.

A firma? Firma/posao će isto doći na svoje mjesto i dobiti božanski blagoslov kada se prioriteti unutar tebe poslože, samo na jedan način kako možda ti to nećeš znati izračunati, a koji bi ti se čak mogao i puno više svidjeti!

Šaljem ti snagu!

Frano