Malo mi za sriću triba

Posljednjih par godina ljetujemo u didinoj i babinoj kući u malom selu na otoku Korčuli. Svake godine moji roditelji naprave neke nove preinake na kući kako bi nam vrijeme ovdje učinili ugodnijim. S nestrpljenjem očekuju naš dolazak kako bi nam pokazali što su sve napravili. No, unatoč svim preinakama život u didinoj i babinoj kući još se uvijek toliko razlikuje od života u kući u Zagrebu. Ova me jednostavnost života uvijek susretne na nekoj novoj razini i potakne da napravim potrebna unapređenja.

Nekad prije hvatala bi me bojazan  da ću pojednostavljivanjem “stvari” nešto izgubiti. Danas takva unapređenja s prihvaćam s oduševljenjem i radošću. Promatranjem jednostavnosti života, aktivnosti, misli i potreba jasno vidim koliko je ovdje lakše uvesti naoko sitna poboljšanja čije dosljedno izvršavanje rezultira toliko priželjkivanim promjenama u našem obiteljskom danu.  

Pročitala sam nedavno da je ono što radiš svaki dan mnogo bitnije od onog što radiš ponekad. To je baš velika istina, a ja sam se godinama tvrdoglavo opirala tome, suludo misleći kako će rutina, dosljednost i disciplina “ukrasti” svu moju kreativnost i slobodu. No kako to obično biva, upravo je to moje obmanjujuće uvjerenje bilo zaslužno za gubitak vremena, slobode i kreativnosti. Svaki put kad sam uvela naoko malo poboljšanje, poput pripremanja odjeće večer prije, inzistiranje na pospremanju dječjih soba prije spavanja, raniji odlazak na spavanje kako bih mogla ranije ustati naša cijela obitelj je u vrlo kratkom roku počela ubirati višestruke blagoslove.

Kažu da je svaka promjena rutine i navike na početku teška, u sredini neuredna, a na kraju predivna. Ranije, ja bih oduševljeno krenula u uvođenje rutine, nekako bi izgurala ovaj prvi dio, no uvijek bi se spotakla o ovaj drugi i odustala kad bi vidjela da ne napredujem onako kako sam prvenstveno zamislila. S vremenom sam shvatila je zaista potrebno samo ustrajati i gurati naprijed imajući pred sobom cilj u kojeg gledam. Svaki put kad napravim ono što moram (što sam odlučila da je ispravno i što će dugoročno donijeti više ploda), umjesto onog što mi se u tom trenu čini lagano i poželjno, korak sam bliže cilju u kojeg gledam.

Motivi onog što radimo uvelike određuju našu uspješnost. Ako su naši planovi utemeljeni na Ljubavi za Njega i naše bližnje Otac nam garantira dostavu snage.

“Vi nikad ne bi trebali dvojiti da će te uspjeti, budući da se uvijek možete okoristiti Mojom snagom koja je na svačijem raspolaganju, ako su vaši planovi utemeljeni na Ljubavi za mene I vaša bližnja ljudska bića..Sa mnom i Mojom snagom vi će te postići sve samo ako vjerujete čvrsto I bez sumnje..”

S time na umu još spremnije uvodim nova poboljšanja. Osim što dovođenje našeg obiteljskog života u red donosi zadovoljstvo i nagradu samo po sebi, meni otvara dragocjeno vrijeme za uspostavljanje još prisnijeg odnosa s Njime. Odvajanje vremena za čitanje Riječi i meditiranjem nad njom Božja riječ duboko ulazi u moje srce i u trenutku nevolje, rastuče više instinktivno reagiram po Duhu, učeći se vjerovati da je Njegova Riječ i Njegova pomoć sasvim dovoljna.

“Sine moj, pazi na moje riječi, prigni uho svoje mojim besjedama. Ne gubi ih nikad iz očiju, pohrani ih usred srca svoga. Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu.”
Mudre izreke 4

Na svjetlu nedavnih događaja u našoj obitelji i mogućnosti, potencijala i svjedočanstava onih koji su vjerom baštinili (ne) moguće vidim to kao najmudrije ulaganje. Za mene, moju obitelj i bližnje oko nas.

Uvođenje malih poboljšanja njihovim dosljednim provođenjem neizbježno osvajam vrijeme za Njega, posljedično mene, nas i druge. Da se osnažim, steknem nepokolebljivu vjeru kako bih mogla uz Franu prkositi baš svemu što nam dolazi ususret, neustrašivo braneći ono što smatramo vrijednim.

Grlim, 

Tereza

1
(Visited 76 times, 3 visits today)

3 Comments

  1. Ivan 14/08/2022 at 21:24

    Super ste, hvala na ljubavi. Nema bas puno ljudi koji ne zaziru od Isusa. Ja imam roditelje, ali sam odrastao uz djeda. Tesko je zaboravit dok je pricao kako su odrastali za vrijeme 2 svj. rata. Jedna zgoda dok je bio mali, nije imao cipele a vani je bio mraz. Dok je hodao po prasini plakao je zbog zime, onda je presao na sljunak ali tamo ga je jako boljelo zbog kamenja, ali mu nije bilo tako zima. Onda je hodao malo po prasini, a malo po sljunku. Pozz

    Reply
    1. Frano 15/08/2022 at 09:45

      Hvala ti Ivane! I mi smo svjesni da nas nema puno koji javno zive Isusa, ali zivimo Ga bez obzira na sve 😊

      Reply
  2. Snježana 25/09/2022 at 10:18

    Hvala!

    Reply

Leave A Comment

Your email address will not be published.