Biram povjerenje

Baš mi je potreban ovaj mir. Ovdje na moru uvijek se aktivira jedan dio moje duše koji ostatak godine leži uspavan. Volim sjediti ovako uz more i dok djeca trčkaraju po plaži ja imam prostora i vremena vidjeti kako sam i koje su moje misli prevladavajuće kvalitete kada se sretnu s malim i velikim planinama po putu.

I da vam budem iskrena ovih dana i nisu baš neke kojima bih se rado pohvalila. Voljela bih reći i da je cijeli proces iza mene i da ga u cijelosti mogu podijeliti s vama, no nije.. intenzivno se učim vjerovati i ne sumnjati. No neke nove spoznaje su ipak tu, a nove spoznaje uvijek prethode novim odlukama i promjenama na bolje.

Posljednjih tjedan dana u mojoj glavi vodila se poštena borba prirodnog i duhovnog. Prirodnog koji ima stotine pitanja, htio bi znati sva rješenja, bez ikakve zadrške izbacuje sve moguće scenarije katastrofe i onog duhovnog koji uzima u obzir sve moguće otežavajuće okolnosti, ali im suprotstavlja postojanje Svemogućeg Boga.

I bila bi ja možda i dalje u tim razmišljanjima da u izvještavanju Frani nisam pretjerala, doživjela frontalni sudar sa svojim prirodnim umom i pošteno ga “nasekirala”, pa me onda po duhu ozbiljno “oprao”. Čim je krenuo govoriti tako u snazi, bilo mi je jasno da je u pravu i da je svaki otpor s moje strane uzaludan.

“Gle Tereza, ja nemam i ne moram imati odgovore na sva pitanja tvog prirodnog uma. Taman kad odgovorimo na njih ti izbaciš cijeli set novih potencijalnih problema. Dosta ja toga. Sramota me pred Isusom. Ono što ja moram znati jest da je moj Otac Svemogući Bog i da nema vrata koja On nakon naše iskrene molitve ne može otvoriti i da nema nedaće koju on ne može otkloniti. A ako i ne bude sve onako kako smo prvotno zamislili ja ću nastaviti vjerovati da je onda to najbolje za nas i da kroz tu nepriliku moramo još duhovno sazreti.”

Dok je to govorio osjećala sam kako primam snagu, kako vjera u meni raste i sve jasnije vidim put kojim smo se odlučili zaputiti.

Sve dok nije došao do ove posljednje rečenice.

A ako i ne bude sve onako kako smo prvotno zamislili, ja ću nastavit vjerovati da je onda to najbolje za nas i da kroz tu nepriliku moramo još duhovno sazrijeti.”

Nije mi se to baš svidjelo. Generalno to prihvaćam kao istinit princip i iz bogatog osobnog iskustva, pa čak i vrlo nedavnih događaja znam već da je tako, no pri pokušaju spuštanja te istine u ovu našu situaciju sve me počinje ozbiljno brinuti, stiskati i žuljati.

Pa da, zato i želim sve do u detalje istražiti, isplanirati. Jer time računam izbjeći sve neugodnosti i neprilike po putu i jer ne prihvaćam neku drugu opciju od ove koju sam ja zamislila i isplanirala..” jasno mi se povezalo iznutra.

“I dobro Tereza”, nastavio je “nasekirano” dalje… “Što ako ne ispadne onako kako smo mi zamislili, što onda? Hoće li nas Isus napustiti? Ili će nas sprovesti i kroz tu situaciju za koju je procijenio da će biti od najveće koristi za nas?

“A sigurno će nas sprovesti…”,odgovorila sam ne baš pretjerano oduševljeno, no imajući jasno u vidu da je to put kojim želim ići i da mi je neograničeno povjerenje u Njegovu pomoć i zaštitu u svakoj nevolji tijela i duše najvrjednije što želim postići dok živim ovdje.

Sljedeći put kad sam u ruke primila knjižicu Vjera oživljena kroz Ljubav dočekale su me ove riječi:

“Ništa se ne događa u vašem postojanju čega On nije svjestan i ništa vam se ne može dogoditi bez Njegove volje…ali štogod vas snađe je Njegova volja i uvijek je blagotvorno za vašu dušu. Čvrsto pohranite ove riječi u vaše pamćenje,onda će te se uvijek osjećati zbrinutima od strane Ljubavi nebeskog Oca i vi nećete dvojbiti Njegovu pomoć ni jednog trenutka ako ste nezgodi.”

Moj otac zna sve okolnosti našeg trenutnog života. Iako u glavi imam isplanirane logične sljedeće korake, predajem Ocu ovu situaciju i dajem mu dopuštenje da nas vodi kroz nju u svojoj najvećoj ljubavi i providnosti. Štogod nas po putu snađe amenovano je s Njegove strane i djelovat će blagotvorno na moju dušu.

Eto, do tu sam došla.. pohranjujem ove riječi u srce i ponavljam si ih na glas kako bi osnažila svoju vjeru, osjećala se zbrinuto s Njegove strane i ne dvojila Njegovu pomoć kada se narednih tjedana  stvari možda ne budu odvijale onako kako sam ih ja prvotno zamislila.

Da sam samo ovo uspjela osvijestiti u ovoj kušnji bila bih preblagoslovljena, a ovo je samo jedna u nizu spoznaja koje mi se otvaraju kroz ovu situaciju.

Do sljedeće zgode šaljem vam brdo morskih zagrljaja i malo morskog ugođaja, a ja idem Frani, vjerojatno bi mu dobro došla masaža.. pošteno me se “nanosao” ovih dana. 🙂

Tereza.

2
(Visited 60 times, 1 visits today)

3 Comments

  1. Berni 21/08/2022 at 10:05

    Mila Tereza…veliki je blagoslov uz sebe imati dušu koja je spremna i voljna kroz Očevo vodstvo nositi te u Ljubavi…Veliki je to blagoslov…Ljubim vas i jednog i drugog u premilom Isusu!

    Reply
    1. Frano 21/08/2022 at 16:00

      😊❤️‍🔥👍

      Reply
    2. Tereza 10/09/2022 at 00:10

      Draga Berni, potpuno se slažem s tobom. Veliki je to blagoslov stvarno. Evo baš sam danas rekla Frani koliko sam mu zahvalna i ponosna na njega zbog načina na koji vodi našu obitelj. No ja se nisam znala uvijek nasloniti na njega, za mene je to baš bio dugotrajan proces, da se naučim pustiti i prepustiti. Pisat ću uskoro o tome. Hvala ti na tvojim mislima, grlimo i mi tebe <3.

      Reply

Leave A Comment

Your email address will not be published.