Sjećam se kad sam još bio klinac i u dosadi redom vrtio sve kanale po TVu kako mi je pažnju privukao razgovor sugovornika u talk showu gdje su pričali o najčešćoj grešci koju rade parovi kad se suočavaju s problemima u životu, a ta je da puštaju da problem stane između njih i razdvoji ih, umjesto da se složno stanu protiv problema i na taj način nadjačaju to što im dolazi u susret. Iako tada nisam imao prilike za praksu, ipak mi se to urezalo u negdje u duši…

No, kao da je jedan dio slagalice nedostajao u tom naoko jednostavnom objašnjenju koju sam čuo u ranim danima. Kad bi to nastojao implementirati u konkretnim situacijama, jednostavno bi praksa pokazala da uputa i nije tako jednostavna, jer je često problem ipak nekako uspio stati između nas dvoje, ili se bar toliko približio našim redovima da bi nas natjerao da se moramo baviti jedno drugim. Kao da smo dva vojnika koji zajedno stoje ukopani u rovu i nevolja nasrće na nas a mi pucamo po njoj, no u nekom momentu nevolja se toliko približi da nam se vatrene linije ukrste i mi počnemo pucati jedno po drugome. Eto, to bi bila dobra slika jednog uobičajenog načina kako se parovi suočavaju s problemom.

Gledajući i druge parove oko nas, situacija generalno nije bila ništa bolja. Gotovo svi, bez obzira na dob i godine staža upadaju u isti obrazac ponašanja ukazujući da to kao obični ljudi nismo u stanju kvalitetno riješiti.

Djeca dodatno kompliciraju stvari

Kad dođu djeca jednadžba se dodatno zakomplicira i u pravilu se dogodi da djeca stanu između oca i majke i tu onda nastaju još veći problemi. Stres koji onda pogađa već i onako opterećenu bračnu ljubav počinje rasti preko granica njene izdrživosti i ako nemaju pripremljenu strategiju za te situacije parovi se češće nego rjeđe udaljavaju jedno od drugoga postajući jedno drugome neprijatelji. Kako bračna ljubav nije hranjena, jer nema dovoljno davanja i dobrovoljnog služenja jedno drugome, već je potražnja i time frustracija u porastu, tako je Neprijatelj itekako uspio postići svoj naum da oslabi jezgru i dovede obitelj pred rub propasti. 

Jer, što daje taj osjećaj zaljubljenosti i snage u braku, ako ne voljnost da se za drugu stranu podnese žrtva i da se drugu stranu usreći, da se sreća partnera stavi iznad svoje vlastite? Tek kad duša dobrovoljno služi drugu dušu, ona kao nagradu primi svoju vlastitu sreću. Tako bi trebalo biti s obje strane.

Nas je u principu dobro vodila ona početna misao i na jednoj razni to daje dobre rezultate, no za otključati višu razinu braka te postavke dobrih prijatelja koji zajedno rješavaju probleme nisu dovoljne. Nije dovoljno zajedno napasti problem, iako je to ispravno, već i način kako se problem rješava diktira uspjeh pobjede i time blagoslove koji time dolaze.

Tko će voditi ako se ne mogu složiti? Čija je zadnja, ako nisu uspjeli pronaći zajedničko rješenje? Tko je u pravu, ako oboje misle da su pravedni?

Okrenuli smo se prema Riječi 

To je pravo mjesto da se okrenu prema Bogu i uđu u Njegovu Riječ i vide kako je to On zamislio da bi muškarac i žena trebali funkcionirati. Ako čitate ovo i mislite si kako je Riječ Božja zastarjela i ne može se implementirati u ovo današnje doba gdje su uloge i snage (konačno) drugačije raspodijeljene, u pravu ste. Ne može se Božanski nauk implementirati u današnje postavke, jer to bi bilo kao kuću graditi na jako lošim temeljima. 

Ne, Riječ će tražiti od vas da sve porušite i krenete graditi od temelja! Ne sviđa vam se ta ideja? Pa onda pogledajte kako stoje kuće današnjih brakova, koliko ih se i kako brzo raspadne, ili pristanu na bezbrojne kompromise kako bi ostali zajedno. A koliko njih doživi duboku zrelost i isijavaju oko sebe ljubav, radost i blagoslove?

Mi osobno nismo mogli pronaći u svijetu oko sebe dobar primjer toga što smo htjeli postati, stoga smo se okrenuli prema Riječi da vidimo kako su bile zamišljene temeljne postavke braka u doba kada nije bilo ovih današnjih ludosti i vidimo možda tamo možemo naći rješenje za jednadžbu nebeske bračne ljubavi. 

Više o tome idući tjedan u novoj objavi!

Šaljem vam snage!

Frano