Znao sam da će to biti potrebno.
I zubi i meso.
I kosti i bol.
Znao sam da će biti potrebno odustati.
Znao sam da će boljeti.
Znao sam da postoji izlaz
i da neću sam uspjeti.
Taj mrak koji je okruživao moje srce
pritiskao se uza me,
gurao se da uđe i da me povede,
ta samoća mog srca koja je samo žudjela mir
a nije mogla pronaći ništa doli gole istine.
Morao je postojati, netko, nešto što me može spasiti.
U dubinama svoga srca ćutio sam težinu,
u svojim snovima sanjao smrt,
u izgubljenoj svakodnevici okom se osvrtao,
ne bi li negdje, nešto došlo po mene.
Shrvan svijetom u kojem sam se našao,
nije mi se svidjelo ni unutrašnjost u kojoj sam lutao.
Bezizlaznost i ograničenje mog vlastitog bića
postali su zidovi mog zatvora.
Na van mlad i slobodan,
a zarobljenik svog vlastitog srca.
Samo sam trebao nekoga, nešto da me spasi.
Moja potreba je bila toliko realna.
Vriskovi, lupanja, buka, trganje.
Meso, tkivo, kosti.
Osjećaji prokleti i nesretni.
Ništa nije moglo zadovoljiti moje praznine.
Zakopan u grobu svoje prirode,
lupao sam po lijesu.
Zvao sam nekog, nešto da me spasi.
Svjestan da je nada mnom toliki teret
nečega što nisam ni razumio,
trebalo mi je objašnjenje.
Nisam htio mrvice,
mrvice nisu mogle nahraniti toliko gladno pitanje.
Zašto sve ovo?
Moj pogled nije imao kamo pogledati
osim prema Gore
i zazvati Nebo da mi pomogne.
Srce prignječeno i na rubu svih snaga
cijedi vapaj koji se odiže.
Poziv upomoć je odaslan na nepoznatu adresu,
u mrak svemira i tko zna gdje,
niti siguran dal tko sluša,
niti da li postoji odgovor na molitve.
Samo sam to mogao, samo sam to uspio izvaditi iz sebe.
Pomozi mi, molim te. I svo to vrijeme grizao sam Ruku koja mi pomaže.
Zna i On da nisam vidio, nisam znao bolje.
I onda odjednom zasjalo je sunce,
poput snažnog nježnog glasa koji prodire kroz doline,
svijetlo se spustilo u moje dubine
i toplina Ljubavi počela hraniti moje biće.
Pomoć je stigla tik prije nego
je nestalo nade.
Meni je bilo potrebno spasenje
i meni je došao Spasitelj.
S mene je trebalo podići kamen
i došao je Jedan koji podiže sve terete.
Meni je trebalo ispuniti srce
i poviti rane i došao je jedan
koji je stvorio sve.
Došao je kao prijatelj, kao otac,
kao Pomazanik, doktor moje duše.
Došao je kao jedan koji je isto prošao
i koji razumije.
Došao je kao jedan koji je nosio isti teret
i namjesto mene patio kako bi mogao, sada, odnijeti sve.
Došao je da mi kaže kako nisam sam, nego pripadam.
kako je došao kraj mojim potragama,
jer donio je svijetlo Čiste Istine.
Kao izgladnjeli siromah
jeo sam sve što je stavio preda me.
Izgubljeno znanje, odgovore,
svrhu i novo poslanje.
Dok sam jeo Njegove Riječi,
postajao sam neko drugo biće
i shvatio da hrana kojom me hrani Moj Spasitelj
je ono što je potrebno svima oko mene.
I moja se ruka ispružila
do gladnih usta moje braće.
Njihova sreća je postala moje poslanje,
njihova patnja moj teret
i tako je Milosrđe prokolalo dalje.
Moj Spasitelj, Isus se zove.
Ako Ga tražiš zovi Njegovo Ime.
Hvala Ti Isuse!! ❤️
Prekrasan tekst! 😍❤️
Hvala ti od srca, dosao je jednu vecer u jednom dahu ❤️🔥
Video je fantastičan.. Slika je toliko izražajna i uprčatljiva da je nisam mogla prestati gledati svih 5 minuta 😍
Daaa, fotka je nastala jos prije 12ak godina kad sam pokusao zabiljeziti moje stanje prije nego je dosao Isus po mene! ❤️🔥
Isus Frano,
malo sa zakašnjenjem čitam vaš Bokun neba te se ne mogu nasititi te ljubavi koja se osjeća u svakoj rečenici koju napišete.Hvala vam od srca na tom predivnom poklonu koji dijelite sa svima nama.Stvarno ste pravi blagoslov:)
Marija naša draga, znaš ti koliko nama u ovoj fazi puno znači ovakav feedback ❤️🔥 hvala ti od srca!