Velika priprema

Mozak se priprema, skupio je već dobru bazu riječi koje razumije i odrađuje fina uštimavanja. Usta sa svojim mišićima i jezikom već duže vrijeme vježbaju gimnastiku različitih slogova kako bi bili u formi za veliki događaj. Glasnice već duže vrijeme proizvode zvukove vriskanja i smijanja i daju pratnju raznim slogovima koji izlaze iz djetetovih usta. Sada se pripremaju i nestrpljivo čekaju znak da počnu titrati i sudjeluju u stvaranju ove čarolije. Mozak provjerava senzoričke i motoričke puteve kako bi ono što mu oči i uši pošalju uspješno došlo do njega i potom obrađeno, bilo proslijeđeno do usta te uz pravilnu pratnju tijela, izašlo na razumljiv način van u okolinu.

Velik je to posao, razina napetosti u tijelu se povećava. Mozak, usta i glasnice cupkaju na mjestu od uzbuđenja. I taman, dok čekaju na veliki događaj, ulijeće pas u dvorište, dijete ga vidi i čuje, oduševljeno podiže prstić, širi usta u osmijeh i iz usta izlazi ono za što se cijeli sustav dugo pripremao, dijete izgovara riječ: PAC. Uspjeli su. Slavlje u cijelom tijelu, rodila se velika prva riječ. Sada se svi mogu malo opustiti jer znaju da su usklađeni, svi putevi štimaju i dijete može bez ikakvih problema ponovno izreći riječ koju je po prvi puta izreklo.

Na slikovit i šaljiv način prikazano, ovako nekako izgleda sve u djetetu kada dijete treba izgovoriti prvu riječ. U ovoj našoj seriji o komunikaciji došli smo i do te faze. PRVA RIJEČ kao početak pravog govora.

Što je i što nije prva riječ

U periodu od oko godine dana kod djece se pojavljuje prva riječ. Ona se može pojaviti mjesec, dva prije ili mjesec, dva poslije prve godine.
Prva riječ je prva prava riječ koju dijete IZGOVARA, a da ima značenje i da se odnosi konkretno na nešto ili nekoga. Recimo kod naše prve kćeri ta riječ je bila papuče. Vidjela je tatine papuče, uperila prstić i po prvi puta rekla “papće”. Kod druge kćeri ta riječ je bila “mama”, a kod treće “tata”.

Nerijetko roditelji prvu riječ zamijene sa “riječima” koje se proizvedu u periodu brbljanja, najčešće žargonskog brbljanja, a koje djeca “probno” izbace van, bez da se odnose na ono što su imenovali i bez da su upućene nečemu ili nekome. Stoga je važno razlikovati ove dvije stvari. Prva riječ ne mora nužno biti savršeno izgovorena, ali treba svima biti jasno da je dijete usmjerilo pažnju, gestu ili pogled u nešto ili nekoga i imenovalo točno to. Tako je ovo naše dijete iz priče na svoj način reklo riječ “pas”. Nije reklo nešto slično tome dok se igralo pa usput brbljalo kroz igru, već je bilo jasno usmjereno na psa koji je dotrčao. Pokazalo je svoju razinu oduševljenja time što vidi, uperilo je prstić i jasno dalo do znanja kako se zove ta pojava.

Preduvjeti za razvoj prve riječi i njezin značaj

Nije slučajno određeno da je prva riječ samo to i da se javlja u ovom određenom periodu. Svaka prethodna faza nosi svoj dio slagalice bez kojeg ne bi moglo doći do ove složene izvedbe. U periodu od oko godinu dana cijeli sustav u djetetu i motorni i neurološki i artikulacijski je zreo za produkciju te riječi.
Tako dijete u svom MENTALNOM LEKSIKONU (baza riječi koju dijete pohranjuje u umu) ima velik broj riječi koje je čulo i razumije ih, svjesno je da njegovi postupci izazivaju reakciju u okolini, svjesno je da može manipulirati okolinom, ima žudnju komunicirati okolini svoje stanje, interese i potrebe i konstantno nešto “govori” nerazumljivim žargonom te tako vježba i priprema svoj mali govorni aparat za veliki događaj.

Prva riječ je uvijek oduševljenje i treba ju nagraditi s puno pusa, zagrljaja i radosti jer je dijete time zakoračilo po pravo u svijet govora. Ovaj događaj zaslužuje puno naše pažnje jer kroz svaku radost i ljubav kojom nagrađujemo svoje dijete, ono jača svoju žudnju za govorom, jer vidi da to roditelja veseli, a prisjetimo se, dijete u ovoj dobi je najsretnije kada je roditelj sretan. To je još jedna predivna prilika za jačanje unutarnjeg kontakta s našim djetetom. Osim toga, naše ljubavno poticanje, stvara u njemu veću dozu sigurnosti i ohrabruje ga već u startu te je sklonije slobodno iskoračiti prema više u kasnijim fazama razvoja.

Od pojavka prve riječi do pojavka većeg broja riječi proteći će svega par mjeseci, a kada dijete nakupi jednu pravu malu “bazu” riječi koje koristi (otprilike pedesetak riječi), pojavljuje se skok koji se u struci zove “RJEČNIČKI BRZAC”. Brzac se događa između djetetovog 18. mjeseca i druge godine. Praktički preko noći dijete počne izbacivati hrpu riječi i pokoju jednostavnu rečenicu te postupno postaje pravi mali govornik.

Faza imitacije i učenje novih riječi

U ovoj fazi dijete počinje kao mala papigica ponavljati sve što čuje. Može ga se dobiti
da na zahtjev ponovi svaku riječ. Tako smo mi svoju djecu oko godine dana počeli učiti da kažu ime Isus i da ga povežu sa svojim srcem. Pokazivali smo im njihovom ručicom na njihovo srce, zatim njihovom ručicom na sliku Isusa i govorili smo da je Isus u srcu. I moram reći da je jedna od prvih stvari koje su naučile bila ta da je Isus uvijek u našem srcu, a kada to od rane dobi usađujemo u naše maleno dijete i njegujemo kao stvarnost, otvaramo cijelo Nebo u njemu i Isus djetetu već u ranoj dobi postaje blizak, kao što je postao našoj djeci.

No, od trenutka kada dijete probije tu prvu riječ, sve u njemu napravi mali skok prema gore.
Počinje imitirati radnje i govor koje drugi rade, aktivno se uključuje u razgovor kojeg ukućani vode, sve što vidi komentira govorom i trudi se dati roditeljima informaciju o nekom događaju kroz jednu riječ koju izgovori.

Tako je naša malena kćerkica od godinu i pol prvi puta vidjela mrtvu muhu na prozoru u sobi. Dotrčala je uzbuđeno do mene i govorila: “mama MA” i pokazivala prstićem prema sobi. Zatim sam krenula s njom u sobu, vidjela muhu i rekla sam joj: “muha, to je muha”. Ona je ponovila za mnom sva uzbuđena: “mota” i nastavila pokazivati prstić prema muhi, ponavljajući riječ “mota” još nekoliko puta. Za nju je mrtva muha bila nova situacija koju nikada nije vidjela, pa je cijela uzbuđena to htjela podijeliti sa mnom i pošto nije imala naziv za muhu, nazvala ju je jedinim nazivom kojeg zna, a to je “Ma” – mrav😊. Čim je dobila pravilan naziv, počela ga je ponavljati.

Iako uče svakodnevno nove riječi, od godine dana kod djece započinje proces generalizacije riječi, koji traje neko vrijeme, a očituje se tako da dijete jednu riječ počne koristiti za više stvari. Ta naša ista malena kćerkica iz prošlog primjera, otkako je naučila riječ: VODA, koristi tu riječ i za vodu i za jogurt i za mlijeko. Iako mi imenujemo jogurt i mlijeko pravim imenima i ona ih uspije ponoviti do neke mjere ako ju to zatražimo, opet kada sama traži jogurt, nazove ga VODA. Kako govorno – jezični razvoj napreduje i dijete sazrijeva, tako sve manje generalizira i aktivno koristi lepezu riječi, a potom i rečenica.

U ovoj fazi se možete i poigrati te tražiti od djeteta da više puta točnije ponovi riječ koju je izreklo. Djeca koja su malo zrelija u proizvodnji govora popravit će svoj iskaz kao što je to slučaj kod te naše najmlađe kćeri. Sa godinu i pol, čim producira neku riječ, bez puno poticanja popravlja iskaz. No, da se ne obeshrabre oni kod kojih to ne ide tako, moram podijeliti da kod naše srednje kćeri to nije palilo, ona je imala svoj ritam govora i proizvodnje govora i iako se činilo kao da bi mogla kasnije imati neke potrebe za logopedom, do 3 i pol godine je sama naučila ispravno govoriti sve glasove.

Da se vratimo na početak ovog posta, pojavak prve riječi nam je iznimno važan događaj u djetetovom životu jer nam njezin pojavak govori puno o djetetovom napretku i započinje novo poglavlje u dječjoj komunikaciji. S druge strane, kada prva riječ izostaje ili je odgođena pojava prve riječi, to može biti dobar pokazatelj da nešto u djetetovom razvoju ne ide pravilnim tokom, stoga je preporuka roditeljima da ukoliko se prva riječ ne pojavi do godine i pol, najkasnije dvije godine, nije loše posjetiti logopeda kako bi pravovremeno mogli utjecati na razvoj govora.

S ljubavlju,

Klara