Jedna misao slijedila je drugu, a osjećaj nemoći i obeshrabrenja sve je više rastao u meni. Sa svakom misli koja bi došla, primijetila bih kako postajem sve nervoznija. Najprije je počeo „trpiti“ moj odnos prema djeci. Postala sam zajedljiva, prekritična, a sve njihove propuste počela sam doživljavati vrlo osobno što je još više nadodalo tom nekom općem dojmu očaja koji je sve većim koracima preplavljivao cijelo moje biće. U trenutku kad sam počela sumnjati u ispravnost mojih nedavnih odluka i projekte koji su mi donedavno pričinjali ogromnu radost shvatila sam da stvarno nešto nije u redu i da se problem neće riješiti sam od sebe. „Isuse moj što se događa?“ promrmljala sam zatečena silinom emocija i težine koju sam osjećala u prsima. Vidjevši koliko moje stanje utječe na cjelokupnu obiteljsku atmosferu, napravila sam korak, dva unatrag, izgurala  nekako dan do kraja, jedva čekajući kad ću se tako umorna, bezvoljna i slomljena baciti u Isusu u zagrljaj.

Često se u svakodnevnim razgovorima među ženama može čuti kako nam Isus neće dopustiti da nosimo križ koji nam je pretežak. Ne znam za tebe, no moram ti priznati da u svom životu dugo nisam pronalazila praktičnu vrijednost ovog stiha. Potpuni preokret dogodio se kada sam čula da je nebeski tako uređeno da mi križ bude pretežak za nositi kako bi se u svojoj oholosti ponizila i napomol kraha priznala svoju nemoć i iz te pozicije potražila pomoć. Kakva promjena perspektive, zar ne? Bit nije u tome da trpiš i slomiš se pod teretom, uvjeravajući se da ti Isus neće dopustiti da nosiš više nego što možeš podnijeti. Bit je u tome da se poniziš u Duhu i naučiš izmoliti potrebnu snagu kako bi se mogla okoristiti blagoslovima stečenim na križu i teret mogla nositi s radošću.

Razlog za žrtvu

Isusova patnja i smrt na Križu predstavljaju duboki simbol vjere i nadahnuća za milijune ljudi diljem svijeta. No, koliko god ta žrtva bila univerzalna, njena moć i snaga ipak ovise o tvojem osobnom prihvaćanju i razumijevanju. Isusova patnja i umiranje na Križu mogu biti neuspješna za tebe, žrtva na križu može biti uzaludna ako ne dopustiš sebi biti impresionirana njome i ako na Isusa Krista gledaš samo kao povijesnu ličnost i  ne razumiješ njegovu duhovnu misiju.

Stanje čovječanstva prije otkupljenja kroz Isusa Krista bilo je žalosno. Ljudima je nedostajala volja za duhovni razvoj jer nisu vjerovali u život nakon smrti. Svoju svrhu su vidjeli samo u zemaljskim dobitcima i tjelesnom blagostanju. Nisu marili za dušu niti njen razvoj što je dovelo do čovječanstva vrlo sklonog svjetovnome, kojem je bilo strano bilo kakvo duhovno stremljenje. Ovakvo loše stanje među ljudima  bilo je djelo protivnika, koji je ljudsku volju čvrsto držao u svojoj vlasti, sprječavajući ih u bilo kakvoj promjeni na bolje i gurajući ih u međusobnu bezobzirnost. Radi zemaljske koristi ljudima su sva sredstva djelovala opravdano, a njihove misli su bile lišene ljubavi. U takvom pretužnom vremenu dok je ljudska volja toliko svezana djelovanjem protivnika Isus dobrovoljno dolazi na zemlju, ostvariti djelo milosrđa za sve ljude. Sa svim svojim ljudskim slabostima i strahovima čovjek Isus hoda zemaljskom stazom znajući da će, kako bi ostvario svoju misiju do kraja, morati istrpiti ogromnu patnju i na kraju umrijeti na križu. Njegovo Ljubavi prepuno srce dozvoljava sebi biti prikucano na Križ kako bi tako ponudio otkupninu za sve koje je Protivnik još čvrsto držao u svojoj vlasti. Isus nudi svoj život kao otkupninu za sav grijeh koji stoji nad čovječanstvom i drži ga u vlasti Zloga. I cijelo to vrijeme Ljubav  u Njemu prema nama neprestano raste dajući mu snagu kompletirati ovo djelo Spasenja. Možeš li uopće zamisliti takvu Ljubav?

Nebeski Otac koji je sama Ljubav nije mogao odbiti ovakvu Isusovu ponudu ljubavi i zauzvrat je svakom ljudskom biću koji se htio i još uvijek želi poslužiti milošću djela otkupljenja daje pojačanu snagu. Milost otkupljenja koje je Isus Krist stekao za tebe je u tome da jednom kad odlučiš da žrtva otkupljenja vrijedi i za tebe postaješ sposobna nadvladati svaku slabost volje, što praktično znači da se nikad više ne moraš naći pred neprijateljem svoje duše u situaciji da sui mu se nesposobna oduprijeti, te da ti pritječe neizmjerna snaga i milost potrebna da rasteš i napreduješ i živiš rastuće više u punini svih blagoslova.

Normaliziranje odsustva svjetla i snage

Primjećujem da je jedan od većih problema današnjeg majčinstva  to što smo mi kao majke u tolikoj mjeri normalizirali nesretna i otužna stanja koja doživljavamo, ne znajući zapravo u kojem odsustvu svjetla i snage živimo. Normalizirajući stanja nezadovoljstva i frustracije sve više i međusobno se tješeći da je svima tako, sve više gubimo potrebu  obratiti se Onome koji nam može osigurati život u neprestanom svjetlu i snazi. No, ako se malo bolje osvrneš oko sebe, potrudiš se malo više i pronađeš ljude koji su vjerom naučili priskrbiti blagoslove stečene na križu, vidjet ćeš koji je ogroman potencijal tebi potpuno nepoznat.

Jednom kad se zaputiš putem nasljedovanja Isusa Krista, u tebi se automatski javlja volja da umakneš protivniku, odjednom puno lakše prepoznaješ smicalice i zamke koje ti želi postaviti. U tebi se počinje javljati sveti inat. Pred sobom vidiš ideal ljubavi u skladu s kojim želiš urediti svoj život. Tvoj razvojni put postaje lagan, ne zato što nemaš problema po putu, već zato što u svima nadmoćno pobjeđuješ.  A pobjeđuješ zato jer kroz priznavanje Isusa Krista imaš pravo na milosti stečene od Njega. Majčinstvo je zahtjevno, no ne mora biti teško, mukotrpno, frustrirajuće. Namjerno je tako napravljeno da ne možeš sama i da moraš naučiti uspostaviti osoban kontakt s Isusom da bi te opskrbio sa svime što ti nedostaje kako bi podigla djecu koju ti je On povjerio.

I što sada?

Sada postoji On, nastojeći na sve moguće načine privući tvoju pažnju, kao brižan Otac koji poznaje tvoje srce i razumije tvoje misli. No ipak, odlučuješ  i nastavljaš ići sama. Radije ćeš poslušati niz podcasta o osobnom razvoju i uložiti u još jednu edukaciju, umjesto da odvojiš vrijeme za osnaživanje sebe kroz molitvu i uspostavljanje osobnog kontakta s Njime. Ako ti je  pritom još netko sugerirao da odgodiš svoj duhovni život dok su djeca mala, moram ti reći da su ti stvarno prodali priču.  Svaka odluka koju doneseš sada oblikuje tvoju budućnost.

Znam da ovakvo razmišljanje nije popularno danas. Činimo sve što možemo da pobjegnemo od osjećaja straha i srama, pokušavajući ih utišati unutar nas kako bismo nastavili raditi ono što mi smatramo ispravnim. Ali istina je da živimo u vremenu kada su ljudi toliko udaljeni od Boga da su strah i sram zapravo još  jedini način putem kojih se Otac može probiti kroz otvrdnula srca većine i  barem  ih malo  više približio sebi.

Odluka je na tebi

Nebeski je tako uređeno da nijedno ljudsko biće neće moći reći da je bilo ostavljeno i neobaviješteno o sredstvima njegovog iskupljenja. Tvoja volja je odlučujuća u ovome, mi biramo naša bijedna stanja svojom vlastitom slobodnom voljom i mi moramo uložiti napor kako bismo se mogli okoristiti blagoslovima žrtve na Križu. Da nije tako, više nitko ne bi bio u ropstvu i slabosti, budući je čin Spasenja ostvaren za cijelo čovječanstvo. No, jedino tvoja volja može iskoristiti blagoslove, kada priznaš Boga osobno u Isusu Kristu, želeći da njegova žrtva vrijedi i za tebe.

No, vratimo se na početak priče. Tako slomljena, legla sam u krevet i iz sveg srca zazivala sam Isusa da me okupa svojom milošću, da me obasja njome, ispuni i preplavi, da se utopim u njoj i  da nestane sve ovo što me tišti. ‘Milost mi je potrebna, samo milost’, ponavljala sam. Milost da budem bolja prema djeci i da ne griješim više. U srcu sam bila potpuno sigurna da je moja molitva stigla na pravu adresu iako se na prvu  nije dogodilo ništa značajno. No, ujutro sam shvatila da se nešto baš veliko i značajno dogodilo. Kad bi netko promatrao sa strane, rekao bi da se radi o dvije različite osobe. Kvaliteta i vrsta misli bile su potpuno drugačije. ‘Ovo je čudo’, pomislila sam u sebi, „Ovo mora da je čudo, i ovo mora da si ti, Isuse“, razmišljala sam prisjećajući se nekih ranijih epizoda i toga koliko su dugo trajale i koliko mi je vremena bilo potrebno da se izvučem iz sličnih stanja. Još uvijek u nevjerici, spustila sam se s gornjeg kata u prizemlje, promatrajući sve te stvari koje su me samo dan prije izluđivale. Prolazeći dalje kroz dan, zapažala sam kako se okolnosti nisu promijenile, no kako im ja pristupam jednom potpuno novom  meni jučer nedohvatnom snagom. Nadmoćnom snagom, kao da se život i problemi događaju na nižoj razini, a ja djelujem iznad njih jednostavno ih prekrivajući plaštem milosti. Sve neprilike odjednom sagledavam kao prilike, milosni dar u kojima mi Otac u svojoj najvećoj ljubavi ukazuje na čemu još treba raditi.  Više ne pronalazim ni jedan razlog koji bi me obeshrabrio ili natjerao da povjerujem kako nešto nije u redu.

Ne znam za tebe, ali ja nastavljam grabiti sve više ovim putem, spremna uložiti cijelu sebe kako bih naučila iskoristiti baš svaki blagoslov Isusove žrtve na križu. Cijena moje slobode je previsoko plaćena, a ponuda je kako je nedavno rekla jedna mlada žena na početku svog upoznavanja s ovim blagoslovima, jednostavno neodoljiva.

Svatko od nas biti će prije ili poslije obavješten o milosnom djelu otkupljenja Isusa Krista i imat će priliku biti impresioniran njome. Tko zna, možda je baš ovo trenutak tvoje odluke za Njega.

Ako misliš da bih ti mogla u tom pomoći savjetom ili razgovorom, nemoj se ustručavati, piši mi.

Budi mi ohrabrena!

Tereza♥