“Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. “Matej 11:28

Svaki dan zahvaljujem Ocu mom u Isusu Kristu  (Kološanima 1:15) na milosti koju je ukazao meni i Frani kada nam je na čuvanje povjerio naše dvoje djece. Naš je zajednički život ispunjen veseljem, srećom i smijehom. Osjećam kako rastemo u zajedničkoj ljubavi iz dana u dan. Molim se za Ljubav i Mudrost kojom ću ih odgajati i osjećam da sam na dobrom putu. No, ima dana kada me svlada umor, kada mi se na trenutak učini kako sve radim krivo i kada mi glavom prođe misao kako uopće nisam dobra mama.  U mojem slučaju ovakva pomisao za sobom gotovo uvijek donese jedan  veliki sivi oblak zvan “briga”. Prije sam znala danima, nekad i tjednima vući taj teret za sobom iako sam nemalo puta pročitala Isusovu uputu “Dođite k Meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti” (Matej 11:28). Vukla sam ga za sobom jer nisam vjerovala kako je taj brižni poziv upućen između ostalih i meni osobno. 

Međutim, netko tko je slab u vjeri može dobro čuti ove riječi (“Dođite k Meni”) ali ih on neće prihvatiti kao da su njemu također upućene…on će nastaviti nositi njegov teret, kojeg bi Ja rado skinuo sa njega da mi ga je on predao u ruke  (ulomak iz knjižice Oče naš). 

I time što se u svojoj nevolji nisam okrenula Isusu za pomoć u srcu nisam otvorila put kojim bi On mogao doći k Meni i osnažiti me. 

Treba priznati, Ja znam sve vaše nevolje i probleme, ipak Ja vam jedino mogu pomoći kada Mi ih predočite, jer Moja je volja da se vi ponašate kao djeca spram Oca, Moja je volja da se vi uvijek zaputite stazom kojom kreću sva dobra djeca, stazom do Oca koji ih, u Njegovoj Ljubavi, želi osloboditi od svake brige i poduprijeti ih potpomaganjem i savjetom kako bi ih usrećio sada i zauvijek. 

Zato sam jednog dana po uputi mudrijih od mene  dogovorila sa sobom vrlo jednostavan  plan u
slučaju krize: 

1. U nevolji se što prije okrenuti Isusu
2. Zamoliti Ga za pomoć i vjerovati da mi On želi pomoći i zna kako pomoći.

Ja sam svjestan svakog vašeg problema i brige i uvijek znam kako riješiti situaciju, ipak vi trebate vjerovati kako bi prepoznali snagu vjere kada primite pomoć. (ulomak iz knjižice Oče naš)

I sjedim ja ovog puta tako u kupaoni na podu, mojoj sobici za molitvu u ovakvim hitnim slučajevima i razmišljam o Očevoj većoj od Najveće Ljubavi i Njegovoj voljnosti da mi pomogne.

Uvijek dođite k Meni ako ste umorni i teško opterećeni, Ja ću vas odmoriti. Ja sam vam dao ovo obećanje i Ja ću ga doista održati( Hebrejima 10:23), vi Me nikada nećete zazivati uzalud ako trpite nevolju tijela i
duše, Ja sam uvijek voljan pomoći budući vas ljubim za svu vječnost. (ulomak iz knjižice Oče naš)

I sjetim se riječi iz Evanđelja “Sve svoje brige bacite na Njega jer On brine za vas” (1 Petrova 5:7) i zamislim sebe ispred mog brižnog Oca i pričam mu koliko mi je teško i što me sve pritisnulo. Zamišljam kako Mu jednu po jednu brigu dajem u ruke i osjećam kako malo po malo mir ispunjava cijelo moje srce.  Kakva promjena prespektive. Dio problema odmah se raspršio, onaj drugi dio više nije djelovao tako strašno i mogla sam već sada potpuno trezveno razmišljati  o potencijalnim rješenjima, a uz onaj treći najmanji dio vezalo se duboko povjerenje da uskoro stiže rješenje. Kakvo olakšanje.  Nisam mogla drugačije nego još malo ostati sjediti u dubokoj  zahvalnosti, kad sam začula male glasove iz kuhinje. “Tata di je mama”, “Mama je malo tužna pa je otišla u molitvu”, “ A zaštoooo?, “Da ju Isus malo razveseli” U sljedećem trenutku moji su dečki već u kupaoni “Mama , mama jesi se razveselila?”  “Jesam, jesam”  rekla sam sva razdragana.

Hvala ti Oče moj dragi, što se uvijek mogu osloniti na Tebe.(Titu 1:2) Hvala Ti što je tvoja Riječ stvarno Istina ( Ivan 17:17) i što si vjeran ispuniti baš svako svoje obećanje. (Hebrejima 10:23)

U Ljubavi 
Tereza