Prije nekoliko godina fotkao sam jedno vjenčanje i u pauzi pričao s tatom od mladenke. Razgovor je išao u pravcu kako joj je sve dao, kako je ona njegova princeza i kako ju je iz gušta ful razmazio. Na to sam ja pitao da li ga to brine sada kada se ona udaje, jer prelazi u drugu kuću gdje realno neće imati isti standard, a on je sa smješkom odgovorio kako to sad više nije njegov problem.
Ako na taj način odgajate svoje kćeri, spremate ih za puno patnje kasnije u životu, jer vidite, život ih mora naučiti vrlo vrijedne lekcije. Svrha života nije samougađanje, sebičnost i razmaženost, već razvijanja zrelosti duše kroz nesebičnu, žrtvenu ljubav, te život za Bog i bližnje. No, ako ih vi nećete sami naučiti biti požrtvovnima, ako ne razviju vrlinu radosnog služenja bližnjima, ako im srce nije ganuto tuđom patnjom, nego apatično prolazi svijetom, onda će ih Otac Nebeski morati prepustiti puno težim i često bolnim lekcijama.
Naš zadatak kao roditelja je kultivirati njihovo srce i u njima potaknuti rast vrlina, te suzbiti svaki korov karakternih mana pale prirode koji doista prijeti ugušiti njihove duše. Ako mi našim odgojem ne ograničimo njihovo širenje, ono će kao požar uhvatiti njihovo srce, te kasnije ugušiti dragocjenu zemlju i sve dobro što na njoj raste. A što onda napravi mudri poljoprivrednik kada nađe zapuštenu zemlju prekrivenu dračom? Iz ljubavi prema njoj zapali vatru da prožme sve što raste. I tek kada sve sagori i kad isčupa zlo korjenje, onda tek on može uzeti motiku i uzorati sada podatnu zemlju kako bi u nju nešto plemenito zasadio.
Tako isto naš Nebeski Otac mora dopustiti da nas uhvati požar naše pale prirode, da nas život polomi, ne bi li se možda nešto kvalitetno na tom mjestu dalo zasaditi. Oni koji nisu bili kultivirani dobrim odgojem, čvrstim okvirima Božjih zapovijedi Ljubavi, te stegom roditeljske ljubavi, oni će morati kasnije naučiti lekcije na teži način koji će često biti bolan za njih. Sve one pute kada ste im popustili jer su neodoljivi i emotivno su vas vozali, sve će to morati višestruko vratiti.
Jer, vidite, princeza će izaći u svijet i tražiti princa koji ne postoji. Sanjat će o nekome tko će ju očaran uzeti i ugađati njezinim hirovima poput njezinog tatice. A sinčić će tražiti ženu koja će mu mazati sendviče i kupovati robu i tenisice poput njegove mamice. No, život ima druge planove. Niti je ona aristokracija, niti će pronaći princa, a taman i da ga pronađe princ nema namjeru pratiti njezine trendove. Jednom kada žena shvati da se udala za nesposobnog maminog sina koji samo treba još jednu mamu da ga tetoši, takav brak će brzo uroditi svađom, jer ne postoji voljnosti za žrtvom, odustajanjem i međusobnim služenjem.
Ne postoji veća sreća od istinske bračne ljubavi za kojom teži svako ljudsko biće, no da bi ju pronašao i uspio održati, ono, muško ili žensko, mora naučiti funkcionirati u braku. A brak traži umiranje za sebe i svoje, potpuno predanje duha, duše i tijela svom bračnom partneru, služenje jedno drugome u ljubavi u dobru i zlu, zdravlju i bolesti, sve do ih smrt ne rastavi. Ako ste vi odgajali princezu i maminog sina koji su navikli da im se uvijek ugađa i u svemu udovolji, onda ste ih osudili na to da neće moći postići najvišu sreću bračne ljubavi i da će kroz muku i patnju frustracije životom prolaziti kroz svoje dane, vrlo vjerojatno baš kao i vi.
A kako kaže mudra poslovica, svi problemi koje nisi htio riješiti dok si odgajao svoju djecu, sada će ti se vratiti u kuću kada dođu unuci, jer kome će princeza dovesti svoje probleme da ih riješi ako ne baki i dedi koji su je na to u mladosti navikli? Čija će mama kuhati, pomagati, čuvati, vozati ako ne njegova koja je uvijek bila tu za sve njegove prohtjeve.
Tako to ide u životu. Patnja vrati natrag kroz našu odraslu djecu, jer se lekcije ne mogu izbjeći, samo odgoditi i promjeniti okolnosti u kojima one dolaze.
Mudri budite,
Frano