Promatrao sam jedan svima poznati proces u našoj duši i pronašao izvanjski primjer na kojem se cijeli proces može još bolje razumjeti. Radi se o tome kada primamo neku zapovijed, uputu, ili savjet od našeg Nebeskog Oca kroz Njegovu Riječ, ili nekoga tko nam poslužuje Božju Riječ. Mislim da svatko može vidjeti unutar sebe koliko se naša duša često opire izvanjskim naredbama, te koliko vješko pronalazi način da to izbjegne, ili da se tome suprotstavi. To je jednostavno u našoj prirodi i time se može vidjeti da naša priroda ima devijaciju, jednu krivu osobinu, drugim riječima sklonost da želi i čini ono što je ukrivo, grešno. To je dokaz naše pale prirode i mi se toga trebamo osloboditi za vrijeme ovog života na Zemlji. To je osnovni postulat kršćanskog nauka. Zbog te pale prirode koja inače želi raditi samo ono što ona osjeća da je dobro smo mi ljudi stavljeni unutar Božanskih, moralnih i civilnih zakona koji nam stalno nešto ograničavaju. Kada tih zakona ne bi bilo, ta naša devijacija bi uzela tolikog maha da bi nas pretvorila u daleko gora i više boguprotivna bića nego što bi to inače bili da se držimo zakona koji nam je dan.

Odgoj je zakon roditelja

Dijete odrasta unutar zakon roditeljskog odgoja. To je zakon koji mu je nametnut od strane roditelja i koji je upisan u srce svakog roditelja, a ovisno o roditelju taj zakon varira u njegovoj kvaliteti. Visko moralni, ili duhovni roditelji će imati puno čvršće granice odgoja, od onih kojima je ta moralna vertikala vrlo labava i stoga će oni od svoje djece očekivati puno više nego netko drugi.
S druge strane jednadžbe imamo djecu koja, ovisno o njihovog kvaliteti duše, češće ne vole te granice nego što ih radosno poštuju i tu dolazimo do svakodnevice odgoja i borbe između roditelja koji provodi zakon i djeteta koje unutar tog zakona mora živjeti. Česte svađe, probijanje granica, stalno preispitivanje svake odluke roditelja je najčešća situacija u kojoj se obitelji nalaze. Svatko može vidjeti da je u prirodi svakog djeteta da pokuša srušiti granice koje su mu nametnute, a u prirodi je svakog roditelja da drži te granice čvrsto koliko je god to njemu moguće.

Zašto roditelji ustraju u postulatima svog odgoja? Pa zato je cijelo vrijeme gledaju u kom pravcu vode te njihove granice, a u kojem pravcu vode prohtjevi i želje njihove djece. Dat ću vam tu jedan odličan primjer. Moj tata bi kasnije kretao na posao, no radio bi od ranog jutra od kuće. Kada bi meni škola bila popodne, ja bi najradije spavao dok god mi to tijelo traži što bi bilo negdje do 10, 11 sati ujutro. No, njega bi to po prirodi smetalo jer je bio radišan čovjek i on bi me već oko 8, pola 9 zvao da siđem dolje, jer radni dan je počeo. Mrzio sam to buđenje. Nije znao do kad sam ja ostao budan i kako se nisam naspavao. Nije znao ni što ja imam, ili nemam u rasporedu za taj dan. Možda nemam ništa za učiti, niti raditi i možda bi mogao bezbrižno spavati do 11 sati. No, bez obzira on bi me budio i zvao da dođem dolje.

Tek sam godinama kanije razumio zašto je to radio. Predugo spavanje je toliko plodno tlo za razvijanje lijenosti duše. On me nije budio jer mu se tako prohtjelo i jer je bio ljubomoran na mene koji nemam ranojutarnjih obveza i mogu bezbrižno spavati. On je gledao ŠIRU SLIKU i vidi gdje vodi udovoljavanje toj mojoj želji i od toga me htio ZAŠTITITI. Molim vas da nekako pohranite ovu realnost unutar sebe, jer će vam biti jako važna za dalje. Njegov zakon odgoja nije služio da bi mene mučio, već da bi u meni proizveo veće dobro koje će mi kasnije puno više služiti. S druge strane, meni se ČINILO kao da me taj njegov zakon muči i ograničava slobodu i na momente sam kao i svaki pubertetlija pokazivao veliki otpor spram toga. Borio sam se za “slobodu” no za kakvu sam se to slobodu borio? Zapravo sam se borio za ropstvo duše u što bi me lijenost zasigurno okovala.

Zakoni usmjeravaju našu volju i štite nas od većeg zla

Ako uzmemo sada ovaj primjer i prošećemo ga na još širu sliku, vidjet ćemo da su naši životi stalno s nečime ograničeni i svugdje oko nas su postavljeni neki zakoni koji usmjeravaju naše ponašanje. Moramo se ustajati ujutro i ići na posao, ako želimo preživjeti. Kad imamo malu djecu, moramo se ustajati po noći i u bilo koje doba dana im služiti. Stalno nešto moramo, jer smo okruženi s uvjetima u koje smo stavljeni koji nas koliko toliko prisiljavaju da hodamo određenim smjerom. I sada na to sve imamo još i božanske upute koje su nam dane da nam spase dušu od te naše pale prirode i ovdje sada kopiramo sliku roditelja i djece na nas i našeg Nebeskog Oca i moći ćemo lako razumjeti zašto su nama često Njegove upute mrske i moći ćemo vidjeti kako se unutar nas zbog naše nezrelosti te upute čine kao ograničenje slobode, dok su one zapravo izlaz iz naše pale prirode.

Cijelo ovo Stvaranje i mi kao dio njega se odvija nekim Božanskim planom. Svaka točkica, svaki faktor u ovoj beskrajno kompleksnoj jednadžbi (koju jedino Otac može vidjeti razumjeti u cijelosti) je savršeno posložen na svoje mjesto. Sve što je stvoreno je pod Božanskim Zakonima koji to stvoreno negdje vode. Vode sve što je otpalo, sve što nije božansko, natrag k sebi. Kako sve, tako i nas.

Jedan dio Božje volje nam je nametnut izvana poput civilnog zakona, dok je drugi stavljen pred nas da ga slobodno slijedimo ako želimo. Riječ Božja nam je dala na izbor da biramo Život ili duhovnu Smrt, lijevo ili desno, gore ili dolje, crno ili bijelo i pokazala nam Put kojim trebamo ići da do tamo i pristignemo. No, nama se čini kako nas te upute ograničavaju, kako nam kradu slobodu, zato jer često ne vidimo iz koje pozicije i s kojim motivom nam to Otac govori. Baš kao što je to i moj tata činio da me spasi od lijenosti, naš Nebesko Otac nas spašava od veće propasti i VODI nas prema sebi i mi moramo unutar sebe odlučiti odustati od sebe (umrijeti za sebe), od svoje (krive) volje i u poniznosti i povjerenju prihvatiti ono što je za nas stvarno bolje. Moramo razumjeti i priznati da On vidi bolje do nas, zna bolje od nas jer je savršeno mudro biće i da je za našu dušu daleko daleko daleko bolje kada odustanemo od sebe i prionemo uz Njegove upute. One UVIJEK vode u ŽIVOT. A ako vidimo da se naša volja suprotstavlja Božjoj, što nam to onda govori o kvaliteti naše volje i gdje ta naša volja onda spontano vodi? Pa u smrt. Dobro o ovome razmislite.

Autoritet naših duhovnih otaca i naš odnos prema njima u zajednici

Ovo će vam biti jako praktično kada idući puta slušate onoga tko je zadužen da vam razdjeljuje Riječ Božju i da vas uči Putu koji jedini vodi u Život vječni. Bilo da je to svećenik, pastor, dušobrižnik, voditelj vaše zajednice, ili bilo tko koga je Bog poslao i kome je Bog povjerio ovu funkciju (ako mu je stvarno dodijeljena od Boga, a puno njih nije). Imajte ovu sliku mene i mog tate i ranojutarnjeg buđenja na pameti. Njima je dana šira slika. Oni imaju bolju percepciju, jer su duhovno zreliji. Njima je dano od Boga da pomognu ljudima boriti se protiv svoje pale prirode i pomoći im uzdići se u visine. Njima je povjereno stado da ga hrane, čuvaju i štite i za to stado će oni odgovarati. 

No i mi ćemo odgovarati za naš odnos prema onima koji su nam dodjeljeni, prema našim duhovnim roditeljima. Kako poštujemo naše roditelje, tako poštujemo i onoga Koji je njih postavio na tu poziciju i dao im odgovornost za naše duše. To je četvrta Božja zapovijed. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na Zemlji. Uvjet za dug i blagoslovljen život je utkan u ovu zapovijed prema onima koji su nam dani da nas vode prema Nebu. Ovo treba imati na umu kada se naša pala priroda opire njihovim riječima, odnosno Božanskim zakonima kojima nas oni uče.

Tata vidi bolje, iako to sada ne razumiješ

Danas kada imam svoju djecu mogu promatrati sve ove procese unutar sebe i unutar njihove pale prirode. Konstantno sudaranje s mojim odlukama i njihova borba za slobodu njihove pale prirode koja bi najradije ne radila ništa korisno, koja bi željela sve za sebe, koja bi bila lijena i ohola bez ograničenja. I ja bi bio lud otac da im u tome udovoljavam kada znam kolika opasnost u tome leži i koliko je silno važno da se toga oslobode. “Znam da sada ne razumiješ, ali tata gleda širu sliku i Božji plan za tvoj život i zato ti neću udovoljiti bez obzira koliko se to tebi ne sviđa”… “Moraš poštovati oca i majku ako želiš da ti bude dobro u životu”.. stalno im skrećem pozornost da iznad mene i njih stoje Božanski zakoni i da nas oni čuvaju i štite od toga da ne skrenemo s Puta Istine. Ponekad im se moje srce čini besćutno, ponaked je moj glas grub. Najčešće to ovisi o stupnju otpora koji mi postave i silom kojom se žele istrgnuti iz okvira roditeljskog zakona unutar kojeg moraju živjeti dok su pod našim krovom. Ponekad jednostavno ne žele odustati od sebe i ako procjenim da će se i dalje nalaziti unutar sigurnih okvira, puštam ih da odaberu ono što žele i onda im ukažem na posljedice krivog odabira. “Da si me poslušao kako sam ti rekao da napraviš, sada ne bi morao ovako patiti i ovo ti se ne bi dogodilo, no ovako si odabrao i sada preuzmi odgovornost za svoje postupke.” To su isto vrlo vrijedne metode i lekcije. Tako nas i naš Nebeski Otac odgaja kada ne želimo slušati Njegov glas. Pusti nas da se istrgnemo i odaberemo oni što nam se prohtje, a tamo nas onda čeka Neprijatelj i njegove laži, podvale i prokletstva kao zakonite posljedice nepodlaganju Božanskom zakonu Ljubavi. Onda učimo na vlastitoj koži i iz vlastitih pogrešaka i često nas takvo negativno iskustvo dobro nauči što je bolje i lekcije koje peku imaju tendenciju duže ostati urezane u koži naše pale prirode. Da li je moglo i drugačije? Jest. Ali mi smo baš htjeli ovim putem.

Odgajati djecu po kriterijima Božje volje znači svjesno odabrati puno teži odgoj, pogotovo u današnje vrijeme kada toga gotovo da i nema ono nas. No, takav odgoj daje im najbolji start da postignu najviši cilj i to je sveta uloga oca i majke. Njima se to sada na momente ne sviđa, no kasnije će itekako cijeniti kada vide do kuda ih je takav odgoj doveo i još više kada će moći stvarno razumjeti od čega ih je SPASIO.

Isto tako je i s našim duhovnim ocima koji su nam dani. Zaista je važno da poštujemo duhovni autoritet iznad sebe. Kako inače da se preporodi naša pala priroda ako bi samo slušali ono što godi našim ušima? Nikako. Mora neki puta biti na tvrdo, mora nam se ponekad činiti da nam njihove riječi ograničavaju našu (paklenu) slobodu, mora biti otpora unutar nas koji moramo suzbiti, jer onda mi zaista rastemo. Ako imate liberalnog vođu, oca, tatu, koji će vam udovoljavati u svemu što vam se prohtje, on vam onda čini medvjeđu uslugu i gura vas u propast još dublje. Pretvorit će vas u razmaženo derište koje kasnije nije sposobno za ništa korisno oko sebe. Okrao vas je Neba u koje ste mogli doći da ste naučili svoju volju zauzdati i usmjeriti u drugu stranu.

Velika je ovo tema i puno se o ovome može pisati. Bacite oko na ostale članke unutar ove kategorije, a mi se čitamo dalje.

Mudri budite,

Frano