Galija prevarenih Samsona

Kao da nas nosi neki vjetar u ovoj Zemlji zalazećeg Sunca Ljubavi,

nestaje među nama istinske spoznaje i žara prema Istini.

Nestaje ono što nas jedino može učiniti ljudima,

ono što nas čini muževnima,

iz naših ruku polako ispada svjetlo naše sudbine.

Poput pijeska kojeg je više nemoguće natrag sakupiti

muškarci se podlažu vremenim promjenama

i preobražavaju u neke jadne i neprirodne forme.

Kao da smo se sami odrekli svoje muževne snage,

zamrzili svoju divljinu i nepokornu prirodu

i odrezali testise da bi se prilagodili ovome novome svijetu
koji nas okružuje i guši.

Pa zar nas svijet više ne treba takvi kakvi jesmo,

pa zar mi moramo postati netko tko u svojoj prirodi nismo?

Zar nas se treba ukrotiti da budemo poslušni,

kako ne bi svojom prirodom ugazili nikoga oko sebe?

Što će ostati od nas kada nam sve što je muževno oduzmete?

Predani, svladani, poljuljanih misli,

vođeni požudama i emocijama umjesto razumom i Duhom Božjim,

prevareni papučari složili smo se sa svime što ste nam rekli.

Zbog neke lažne ljubavi i vaše potrebe da budemo poput vas,

mi smo gotovo posve umrtvljeni.

Na koga će se ovaj svijet osloniti kada još jednom izbije kaos?

Tko će stati na branike ovoga društva kada se sve krene urušavati?

Gdje su ti stupovi Istine koja nam jedina može ukazati pravi put

ako ste ih sve pod sobom porušili?

Gdje su te grudi koje će uzimati opake strijele Zloga

a iza kojih će se obitelji sklanjati?

Tko će istupiti kada smo sustavno odgajani

da ne podižemo glave i ne pitamo pitanja.

Stavili ste nas u redove i klupe

i svih natjerali da postignemo iste rezultate.

Ovome svijetu toliko nedostaje mislioca, propitivača, snažnih ljudi vjere,

a ne još više poslušnih radnika i činovnika trenutne propagande.

Predali smo svoje umove na službu svjetovnih struja,

a odrekli se istinske spoznaje, ljubavi prema Bogu i Istini  

i naše velike prirođene  snage.

Kao galija prevarenih, izdanih i obrijanih Samsona

mi sada okovani veslamo služeći namjerama visokih moćnika 

i žena koje su nas svezale.

Prihvatili smo uloge koje nisu nama namijenjene,

zaigrali smo igru koja je protivna našoj prirodi.

U nama umire ono odvažno srce, nestaje hrabrosti da uvedemo promjene,

gasne onaj žar koji bi mogao poginuti čuvajući nevinost oko sebe.

Tko će sada preuzeti kormilo ovome brodu koji juri prema propasti

kada više nema čestitih ljudi, 

kada više nema onih koji mogu ustati i slobodno govoriti?

Gdje su istinoljubci, gdje su pravednici Božji,

gdje su Sinovi Oca koji ih zove s Nebesa u postojanje?

Gdje su njihove čvrste ruke, njihova otporna prsa,

gdje je njihovo lavlje srce?

Tko još ima snage biti stup i uporište ovome društvu

ako i zadnji među nama postanu mekušci i obuku kućne papuče?

Gdje ste Samsoni i proroci Božji,

tko vam je obukao haljine?

Čega se bojite dok ovo čitate 

i što ćete izgubiti ako podignete vaše glave?

Tko vas još može izvući iz ove jame u veličanstvenu sudbinu 

koju vam je Bog namijenio.

Pogledajte svijet oko sebe.

Zagledajte se u grobove onih koji su zginuli za svoja uvjerenja.

Čujte krikove onih koji nisu htjeli biti ušutkani

i pustite da vam njihova srca govore.

Vidite njihova razapeta tijela puna vjere 

koja je gorjela u njihovim grudima 

i vidite slobodu koju su ugrabili

kada su se predali Jedinome, 

Pravednome, Milosrdnome i Vječnom,

Kristu koji za nas umriješe.

Pustite da vam govore i tko zna, 

možda negdje u dubinama vaše duše 

još uvijek postoji trag  onog divljeg dječaka 

kojemu osmijeh slatkog otpora izbija na lice 

kada ga tuku i svijaju njegova mlada leđa za svoje ciljeve.

Tko zna, možda u njemu i dalje postoji iskra uvjerenja

da je dobro činiti dobro i ispravno stati uz Istinu i Krista.

Tko zna, možda kada bolje pogledate 

vidjet ćete u Kristu svoj najveći uzor

i sve što bi vi mogli ponovno postati.

I možda, možda, možda skinete 

ove haljine i izujete ove papuče, 

a u ruke uzmete nešto oštrije 

poput mača prave spoznaje Istine

i svojim jezikom počnete krojiti sudbinu koja vam oteta.

I onda, tko zna, možda, možda vam kosa ponovo naraste

i Snaga Božjeg Duha se u vama probudi,

a vi postanete stup i oslonac, branik i štit, 

sigurna luka vaše obitelji i društva koje vas okružuje.

Tko zna, možda ratnik još nije umro u vama,

ljubljena moja braćo. 

Probudite se. 

Frano