Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću!
Efežanima 4:31
Prošli tjedan mi je baš bilo teško s djecom po doma. Ne sjećam se da je ikad bilo tako. Nakon moje odluke da poradim s njima na njihovom strpljenju, odjednom sam ja postala ta kojoj je kronično nedostajalo strpljenja. Samo tako, odjednom. Bez ikakvog vanjskog povoda. Znala sam se prije tome danima čuditi, a onda sam shvatila princip duhovnog djelovanja.
Redovito, nakon što neka nova spoznaja zasvijetli u mom srcu kao istinita i posljedično tome donesem odluka volje u tom smjeru, budem stavljena u situaciju da se ta moja odluka prokuša i utvrdi. Okolnosti oko mene se zaoštre i ja budem stavljena na probu volje: hoću li reagirati na moj ustaljeni način ili u skladu s novom spoznajom i odlukom volje.
Nekoliko sam se dana stvarno svojim snagama trudila imati strpljenja i ostati mirna, no zapravo sam osjećala kako nervoza kuha u meni sve više. A onda je krenulo. Dok sam rezala luk za ručak, njih troje me okružilo svatko sa svojom idejom kako provesti ostatak subotnjeg dana. Vikali su, prepirali se, naguravali, izvrnuli zdjelu s mesom po podu, a onda je netko od njih čizmom stao na moj mali nožni prst… Gotovo. U trenu sam osjetila kako para počinje izlazit iz mojih ušiju i kako se pretvaram u mamu Zmajicu. Ne baš jaaako opasnu, ali dovoljno glasnu da jednim dahom podigne djecu, zapali im kosu i prebaci ih preko ograde u susjedov vrt. Zauzeti vlastitim prepiranjem nisu ni opazili koja im opasnost prijeti. Sreća njihova da je Frano tu negdje naišao i ulovio moj zmajevski pogled. Vidio je da se borim najviše sama sa sobom, pa me primio me za ruku i odveo do dnevnog boravka.
„Vidi što sam nam isprintao za ovakve situacije, probaj ovo primijenit u ovu situaciju s djecom“, rekao je, važno mi pokazujući na list papira.
Mudar je onaj tko se ne srdi na slabost drugih, jer oni koji to čine sami su slabi i padaju na ispitu koji im je postavljen za kušanje njihovog strpljenja i snage volje. Jer u nadvladavanju samog sebe krije se snaga, a onaj dakle tko je jak, njega slabost bližnjeg neće uzbuditi, ona ga neće obeshrabriti niti će biti poticaj za nestrpljivost. “Obzirnost prema slabostima drugih ljudi”.
„E, a gle ovaj dio“, nastavio je sav sretan zbog ovog svog pronalaska.
Jer Ja vas posebice stavljam u ovu sferu aktivnosti tako da bi vi sazreli i kontrolirali slabosti i pogreške koje prebivaju u vama. „Ozbiljna opomena…Nesloga i neljubaznost“
Evo ga na, uz to što trenutno očito padam na ispitu koji Isus pred mene stavlja kako bi se prokušalo moje strpljenje i snaga volje iz gore rečenog više je nego očito da će ovakvih situacija biti još više kako bi nadvladala samu sebe i tu neljubaznost i nestrpljenje. Nekoliko sam minuta još bila u otporu prema tim papirima pred nama, Frano je i dalje bio presretan zbog svog pronalaska, a onda je radost prešla i na mene.
Ma znaš što, rekla sam, napravit ćemo baš ovako kako piše. I radimo na tome zajedno, baš intenzivno. Iskreno ponekad, al stvarno rijetko dođe mi da odem do kuhinje, skinem te upute sa zida gdje sam ih u međuvremenu zalijepila, zgužvam, stavim ih u usta i jednostavno pojedem pa da ih lijepo više nema..:)) Ipak svo drugo vrijeme iz njih crpim ogromnu snagu. Predivno je imati ove riječi pred očima i vidjeti kako se mijenjam u skladu s njima iz dana u dan. Baš nemam nikakvog izgovora. Upute su jasne, snaga za promjenu mi je dostupna kroz molitvu. Ostane samo hoću li, ili neću. A ja baš hoću. Nastaviti se mijenjati na bolje svaki dan, truditi sebe odgojiti još više u strpljenju i moliti, moliti, moliti za snagu kako bi Riječi poput ovih postale vodeći princip mojih razmišljanja, govora i djelovanja.
Stoga je potrebna neprestana budnost i neprestana borba sa samim sobom. U borbi sa samim sobom čovjek se jača, a borba protiv bližnjih slabi ga. To bi svatko trebao imati na umu i odnositi se shodno ako dođe u situacije gdje je stavljen na probu. Njegova borba treba biti jedino borba protiv ne – Ljubavnosti, inače treba slušati što ga to draži na protivljenje. Ojačat će iznutra i slabost će bližnjega prosuđivati obzirno te kroz to duhovno sazrijevati, jer jedino putem nadvladavanja sebe samoga čovjek napreduje ka gore… „Obzirnost prema slabostima drugih ljudi“
Do neke sljedeće zgode,
grlim od srca!
Tereza
P.S. U našoj Čitaonici možete pronaći knjižicu Rad na vlastitoj duši od kuda sam crpila ove dragocjene misli.