“Svaki kršćanski roditelj spremno će priznati kako svoju djecu odgaja u kršćanskom domu, no krenete li kopati malo dublje često će te otkriti da oni zapravo misle na kršćansku kulturu i običaje. Ipak, kršćanske aktivnosti i interesi ne čine kršćanski dom.

Budimo još određeniji, kršćanski dom nije određen onime što djeca čine. Dijete može redovito čitati Bibliju, slušati kršćansku glazbu, družiti s prijateljima kršćanima, ići redovito na misu, vjeronauk i još uvijek ne odrastati u kršćanskom domu. Bez obzira na to u koliko aktivnosti djeca sudjelovala nisu oni ti koji grade kršćanski dom već njihovi roditelji. Što onda čini kršćanski dom?

Jednostavno rečeno kršćanski dom je dom u kojem je Bog prisutan u životu roditelja. On je kršćanski ne samo u svom imenu, već u stvarnosti- Isus je prisutan svojim Duhom u ljudima koji žive u tom domu. Kuća bez dobrih temelja će se srušiti i samo će čvrsti temelji osigurati čvrst i stabilan dom. Na isti način je Krist temelj kršćanskog doma. To što se roditelji nazivaju kršćanima ne znači da će nužno i stvoriti kršćanski dom. Stvar je odluke roditelja žele li uistinu sagraditi svoj dom na stijeni koja je Isus Krist i Njegovoj Riječi odnosno zapovijedima Ljubavi.”