Ježić je tužan jer nije pobijedio u igri

Prošle godine za advent sam nastojala s djecom napraviti adventski kalendar dobrih djela. Moja zamisao je bila da svaki dan učinimo jedno dobro djelo za nekoga drugoga. To su bila jednostavna dobra djela poput hranjenja mačaka lutalica, poklanjanje ubranog cvijeća tetama u dućanu, crteži za nekoga kako bi mu uljepšali dan i sl. Nažalost prošle godine nismo uspjeli svih 25 dana činiti dogovorena dobra djela, no ove godine sam odlučila pokušati ponovno. U jednom trenutku sam se osjećala razočarano jer sam shvatila da smo ponovno preskočili nekoliko dana, i onda mi je u ruke došla ova slikovnica. Iako ćeš pomisliti da sve unaprijed znaš samo zbog naslova, vjeruj mi, grdno se varaš. Slikovnica je predivna, jednostavna, ali me zapravo njena pouka izula iz cipela. Iako se mnogo puta može čuti: „Nije važno pobijediti, važno je sudjelovati!“, u ovoj slikovnici pouka te uči nešto puno dublje od toga. Naime, tata jež je svom sinu ježu naglasio kako njegov sin ipak jest pobjednik. Ali ne zato što je sudjelovao, već zato što je pobijedio svoj stari rezultat! Čim sam pročitala tu rečenicu ostala sam zalijepljena za stolicu. Toliko jednostavno, a toliko važno! Ne možemo očekivati savršenstvo, niti od svoje djece, ali niti od samih sebe. No ako uložimo trud i pokušamo ponovno, te se naš rezultat imalo poboljša, već smo pobjednici! Voljela bih ovu pouku svojoj djeci urezati duboko u um i srce, a vjerujem da ćeš i ti poželjeti isto! Također, ova pouka se lako naveže na naše savršenstvo pred Isusom. On želi da mi postanemo savršeni, On nas poziva na to iako je svjestan da smo daleeeko od toga. No svejedno nam daje ljubav, snagu, mudrost i strpljiv je s nama dok mi činimo isto opet i opet i opet. No svaki naš mali pomak k boljemu, svaki naš korak bliže k Njemu je popraćen s obiljem blagoslova. Zato ne smijemo odustati. Samo zato što nismo savršeni u svojoj izvedbi sada, ne znači da ne možemo, uz Njegovu snagu i ljubav tamo i dospjeti.

Kako biti bolji

Ova slikovnica se predivno navezala na naš adventski kalendar dobrih djela. Ne moram dodatno naglašavati koliko su djeca bila oduševljena što svaka stranica krije mnogobrojne prozorčiće s dodatnim crtežima i praktičnim primjerima dobrih djela (koja su nam dala dodatne ideje za naš adventski kalendar, ali pssst.  ). Slikovnicu bih preporučila i odraslima, ne samo djeci, jer osim objašnjenja samog pojma dobrote, objašnjava i njene mnogobrojne aspekte – kako biti dobar prema drugima, prema samome sebi, prema prirodi, prema planetu,… Mene osobno je ugodno iznenadila stranica koja govori kako je važno biti dobar i prema samome sebi, jer kao mama nerijetko osjećam grizodušje kada odlučim nešto više učiniti za sebe. Odmah krenu misli kako sam se ipak mogla više dati i iskoristiti to vrijeme kako bih djeci dala više. Nesvjesna, da ukoliko ne budem bila dobra i prema sebi neću biti u stanju biti dobra ni prema drugima, uključujući djeci. Vrlo je važno i prema sebi biti dobar, pogotovo ako očekujemo od samih sebe da postanemo sve bolji i da se dajemo sve više. Srećom, imam Terezu za prijateljicu koja mi je nedavno predivno skrenula pažnju na to. Ali evo, neka i ova slikovnica bude odličan podsjetnik za isto…. Djeci se pak najviše nam svidjela iskrenost u tekstu (pr. u tekstu je navedeno da NE moramo podijeliti svoj kolač, ali bi bilo lijepo da to ipak učinimo, što je njima bilo posebno smiješno, simpatično i zanimljivo), ali i šaljivost u ilustracijama. Ove mnogobrojne ilustracije vrlo lako je povezati s našim nebeskim Ocem, kao i citatima iz Pisma. U Ivanu 13:34 nam i sam Isus govori kako trebamo voljeti druge kao što i On voli nas. A kako ćemo voljeti druge nego čineći im dobro? Možete kao konkretan primjer uzeti i Izr 25:21 koji govori kako trebamo čak i neprijatelja nahraniti i napojiti kada je u potrebi, ili prispodobu iz Luke 10:33-34 o Samarijancu i Židovu.  Štogod odabrali, ne možete pogriješiti jer je Isus naš savršeni primjer dobrote i služenja, a ova slikovnica je odličan alat kako bi jednostavnije sve navedeno usadila u njihova srca. Nadam se da sam te ovim potaknula da i ti posudiš / kupiš ovu slikovnicu, te da i vi u njoj zajedno uživate.  

Mali ljudi, veliki snovi – Maria Montessori

Marija Montessori je za mene zaista uzor još otkako sam o njoj radila esej za kolegij na fakultetu. Oduševili su me njena hrabrost, odvažnost i ljubav za one kojima tada nitko ljubav nije davao – djeca s teškoćama. Kada sam vidjela kako je osmišljena i slikovnica o njoj, bila sam presretna jer sam zaista djeci htjela približiti kako je dovoljno jedno snažno, hrabro i veliko srce kako bi se promijenio cijeli svijet. U to vrijeme, djeca s teškoćama su uglavnom tretirana kao bolesnici, živjela su u bolnicama i kojekakvim ustanovama, te su najčešće bila potpuno odbačena i zapuštena. Čak i za njihovo tjelesno zdravlje se brinulo samo površno. No onda se rodila Marija Montessori. Prva ženska liječnica u Italiji. Osuđivana, ismijavana, odbacivana. No hrabra, neumorna i ustrajna. Kada su ju kao liječnicu postavili na odjel psihijatrije, među djecu teškoćama, ona je jedina u njima vidjela nešto više. Prepoznala je mogućnost za učenje, prepoznala je njihov potencijal. Neumorno je pretraživala sve dostupne materijale kako bi im omogućila okruženje s puno poticaja. Sama je izrađivala materijale i proučavala njihova ponašanja, reakcije i neprestano davala više i bolje, što je rezultiralo djecom koja su bila samostalna, sposobna i samouvjerena. Svoj način rada je primijenila i u radu s djecom redovitog razvoja koja su također pokazala iznenađujuće rezultate. Ubrzo su se njeni principi obrazovanja proširili na cijeli svijet, kako u školama, tako i u vrtićima. Čitajući ovu slikovnicu, bilo mi je vrlo bitno prenijeti djeci koliko je važno otkriti talent koji nam je Isus podario. Kada osjetimo u srcu poziv koji nam je On dao, onda ne smijemo stati ma što drugi mislili. Onda moramo biti ustrajni, hrabri i odvažni poput Marije Montessori, ali i, poput nje, pružiti ljubav onima koji su odbačeni, napušteni i zaboravljeni jer je upravo njima ona najpotrebnija.