UMIJEĆE ČITANJA
Korana Svilar je supruga i majka trima djevojčicama, a pomajka još jednoj, spisateljica, gimnazijska profesorica hrvatskog jezika, prevoditeljica i kulturna djelatnica. U trenutku kad započinje pisati seriju pisama čitateljima Bokuna Neba razmišlja kako će za mjesec dana napuniti 42 godine i po prvi put u životu ne brine što tijekom života neće stići pročitati sve knjige koje je zanimaju. Jer, uviđa to konačno, važno je samo doista naučiti čitati, a ne neprestano gomilati knjige. Slično je s umijećem življenja i godinama koje punimo, jelda?
U ovim pismima potražite moguće odgovore zašto biste trebali čitati svojoj djeci, kako birati i tumačiti knjige, što znači naučiti dubinski čitati (odnosno čitati s razumijevanjem) i zašto nam je, uopće, dana moć čitanja, odnosno razumijevanja riječi i njihovih odnosa.
1. pismo: Zašto čitati djeci
Dragi roditelji,
da budem od samoga početka iskrena, ne sjećam se koju sam knjigu prvu samostalno pročitala. Sjećam se da je u mojoj kući oduvijek bilo knjiga, gomile knjiga. Mama i tata bili su cjeloživotni čitatelji, slagali su kućnu biblioteku dugo i pažljivo, i svoje su dijete otpočetka, vjerojatno instinktivno i ne razmišljajući puno o tome, učili da postoji vrijeme u danu kada se čita. Činili su to jer su čitali i sami, jer je netko i njima jednom čitao. Ili bar pričao priče.
Moje sjećanje ne seže u prve godine mojega života, ali sjećam se da sam prije nego što sam krenula u školu znala gotovo napamet dječji roman o djevojčici Heidi koja je živjela na planini sa svojim djedom. Nisam ga pročitala sama, već sam toliko puta tražila da mi se upravo to čita, da sam jednostavno upamtila. Sjećam se vrlo dobro i da sam tu knjigu voljela jer sam, premda je unutra bilo malo slika, slušajući, mogla zamisliti visoku planinu, drveni tavan i krevet od sijena na kojem je Heidi spavala, mogla sam osjetiti okus sira i mlijeka, čuti vjetar u krošnjama, mukanje krave i zvončiće što se njišu na vratovima koza koje predvodi 11-godišnji Petar. Znam i da sam skoro svaki put iznova plakala od sreće kada je Heidina prijateljica, djevojčica Klara, nekim čudom ustala iz invalidskih kolica. Ta mi je knjiga, koju više ne znam naizust i ne primam njezinu priču dječji intuitivno, ali je tumačim puno bogatije i smislenije, zapečatila put u književnost. Htjela sam pokazati drugima kako uz pomoć knjige razbuditi maštu, probuditi želju za prostranstvima i osjetiti da se u likovima često kriju ljudi sasvim slični nama samima. U konačnici, htjela sam im pokazati kako te knjiga može dirnuti toliko da se, samo zbog tog redoslijeda slova na papiru koji govore o nekome i nečemu, razveseliš ili rastužiš. A to je, mislila sam tada, nekakva posebna moć. Zato sam, puno godina poslije, postala nastavnica književnosti, a onda i spisateljica.
Da mi mama i tata nisu čitali, sumnjam da bi se to dogodilo. Moja učiteljica hrvatskog u osnovnoj školi bila je stroga i pravedna, ali voljela je gramatiku više nego književnost, premda me poticala da pišem. Uz sve izazove mojega odrastanja, da knjiga nije bila uobičajen i drag predmet u mom domu i svakodnevici, teško da bi se onamo i ugurala.
Međutim, ne ohrabrujem vas da čitate djeci zato da bi postala nastavnici ili pisci. Ohrabrujem vas da čitate djeci iz drugih, puno važnijih razloga, od kojih je najvažniji skriven u priči koju sam ovdje ispisala – onoj o mojem čitanju Heidi. Čitanje utječe na spoznaju života i svijeta i razvija empatiju, sposobnost razumijevanja drugih, nama nepoznatih, i sasvim nevažno, izmišljenih (jer mogli bi to biti i zbiljski) ljudi. Stvarno razumijevanje stanja drugoga dovodi nas do osjećaja identifikacije i sućuti te nas tako, u konačnici, uči da ljubimo jedni druge. Ostali razlozi zašto čitati djeci: da bismo im pomogli u razvoju govora i jezika, obogatili njihov rječnik, pomogli im da razviju sposobnost koncentracije, pamćenje, utjecali na sposobnost zaključivanja te mnogi drugi – nevažni su u odnosu na ovaj prvi razlog. Jer ono prvo i posljednje čemu trebamo težiti uvijek je ljubav.
Stoga ovaj prvi kratki „nagovor“ ostavljam s ovim zaključkom ovdje vama na čitanje, dragi roditelji. Kako započeti čitati svojim malenima, kada, i što – o tome u idućem pismu. Čitamo se skoro!
S ljubavlju,
Korana
PREPORUKA UZ PRVO PISMO:
Heidi, Johanna Spyri
