Znaš onaj osjećaj kad pogledaš unatrag, vidiš sve one dječje pogreške, i odjednom ti se ne čine tako velikima? I ne da ti sada nisu više velike, nego shvaćaš da si pretjerano reagirala i postavljala prevelika očekivanja na svoje dijete? Vrijedi i za tate.

Jesi li ikad razmišljala otkud dolazi ta potreba da u trenutku budemo toliko strogi prema pogreškama naše djece? Ja jesam i to puno puta. Ako smo u nečem Frano i ja uspjeli, onda smo uspjeli u umove i srca naše djece usaditi ideju da je svaka pogreška zapravo prilika za rast i sazrijevanje. Da se dobro razumijemo, po ovom pitanju smo nas dvoje  morali  najprije preodgojiti sebe, da bi isto znali prenijeti djeci, što je rezultiralo time da smo u tom procesu napravili i dobar broj pogrešaka. Promatrajući naše pogreške kroz godine i promatrajući ponašanja drugih roditelja uočila sam da stavljanje prevelikih očekivanja na djecu od strane roditelja najčešće proizlazi iz sljedećih razloga.

Razlozi prevelikih očekivanja

Nije rijetkost da roditelji žele ostvariti svoje vlastite ambicije kroz djecu. Na svoju djecu gledamo kao na one koji će te naše ciljeve ostvariti umjesto nas, što će posljedično nama nadodati na popularnosti među ljudima pred kojima želimo ostaviti dobar dojam.

Roditelji koji se druže zajedno si često međusobno stvaranju pritisak što ponovno rezultira prevelikim očekivanjima. Iako često nisu svjesni toga, roditelji se često natječu oko toga čije će dijete biti bolje, sposobnije, poslušnije, a sve to naravno kako bi ponovno dokazali svoj uspjeh.

Prevelika očekivanja postavljamo često i zbog straha od neuspjeha. Kao roditelji osjećamo veliku odgovornost da dijete izvedemo na pravi put i često budemo obeshrabreni kada na tom putu nailazimo na poteškoće. Pritom se može javiti strah da nećemo uspjeti ostvariti svoj roditeljski zadatak, zbog čega se dovodimo u stanje da prestrogo gledamo na dječje propuste od straha da nam nešto ne promakne čime generiramo zapravo još veći problem.

Nerijetko se susrećem s time da roditeljima nedostaje osnovnih znanja o razvoju djeteta i o tome što bi bilo potrebno očekivati u određenoj dobi. Kao što se dijete razvija u duhovnom smislu, ono se razvija i na emocionalnoj i fizičkoj razini i potrebno je vrijeme kako bi određene strukture u djetetovom mozgu razvile da bi dijete moglo ovladati određenim ponašanjem. Roditelj koji razumije osnove dječjeg razvoja u pojedinoj dobi imat će puno više razumijevanja za djetetove propuste i vrlo vjerojatno neće upasti u zamku prevelikih očekivanja već će ga mudro voditi prema sljedećem koraku razvoja. U radu s roditeljima primjećujem kako se dobar dio problema riješi kada roditelji imaju znanje o tome što očekivati u određenoj dobi

Može se također dogoditi da roditelj stavlja prevelika očekivanja na dijete želeći time kompenzirati neke vlastite nedostatke. Nemogućnost ostvarivanja bračnog sklada može također rezultirati time da se roditelj pod svaku cijenu želi ostvariti u roditeljskom smislu što može doprinijeti stavljanjem prevelikih očekivanja na dijete.

Ako na trenutak zatvoriš oči i prisjetiš se kako si do sada reagirala i kako je tvoja okolina, roditelji ili učitelji reagirali kada si napravila neku pogrešku, bit će ti puno jasnije zašto se danas ponašaš na takav način. Ono što si doživjela, prenosiš na svoje dijete. Jesu li te možda nazvali nesposobnom, zločestom, ili su rekli da si ih razočarala? Pokušaj se sjetiti takvih situacija, ali ne da bi zamjerila svojim roditeljima.  S ljubavlju koju su imali napravili su najbolje što su znali. Učili su i griješili po putu. Razmisli o tim situacijama da bi osvijestila krive obrasce koje vjerojatno nesvjesno prenosiš na svoje dijete uvjerena kako mu time činiš dobro. Kao roditelj kršćanin, pozvana si na više. Pozvana si postati novo stvorenje u Kristu. Postati nešto potpuno novo, obnoviti svoj um  i promijeniti stare obrasce ponašanja. 

Poziv na promjenu u Ljubav

Neki roditelji spremno će priznati da prevelika očekivanja postavljaju zbog dobrobiti djeteta.  Neki roditelji vjeruju da dijete nikada neće naučiti lekciju ako ga ne posrame kad pogriješi i natjeraju da osjeća krivnju zbog toga. No, možemo li bolje? Postoji  li zaista bolji način, onaj koji stvarno motivira djecu da budu bolja bez izazivanja osjećaja manje vrijednosti. Naravno da postoji, no kao i u svemu morat ćeš odlučiti “zasukati rukave” i još malo narasti u Ljubavi.

Hrabrost u priznavanju pogreški

Frano i ja smo odmalena djecu učili da smo ovdje na Zemlji sa svetom svrhom, kako bi svoju prirodu preobrazili u ljubav. Naša djeca su svjesna da su i poput nas odraslih puni mana i slabosti i kako je svrhovit način življenja ovisi o nadvladavanju istih. Djeca puno lakše prihvaćaju  svoje pogreške ako vide da smo zainteresirani za rješavanje problema i ako im pristupamo s pitanjima poput “Što možemo naučiti iz ovoga?”

Od nas roditelja također se traži hrabrost u priznavanju svojih pogreški djeci ali i drugim roditeljima s kojima na taj način mogu uspostaviti puno iskreniji odnos, što će im omogućiti dublje razgovore i međusobnu podršku kako bi bili bolji u svojoj roditeljskoj ulozi.

Dobar dio pogrešaka djece uzrokovali smo mi sami time što ih nismo dovoljno snažili, educirali i trenirali. Vjerujem da ćeš se složit sa mnom kako u mnogo slučajeva mi roditelji provociramo otpor umjesto da dijete inspiriramo na poboljšanje.  

Roditeljstvo kao duhovni rast

A što kada spoznaš da postavljaš prevelika očekivanja pred svoje dijete, da jednostavno nemaš dovoljno ljubavi i da si još uvijek vođen nekim starim obrascima koje treba obnoviti i preobraziti u svom hodu s Kristom? Što tada učiniti?

Za početak pokušaj utvrditi razlog i motive zbog kojih to radiš, a zatim prihvati činjenicu da Isus odgaja tebe dok ti odgajaš svoju djecu.  Mudro je i nebeski određeno da obiteljska dinamika, sa svim svojim različitostima, služi našem duhovnom rastu. To što ti lako i spontano ide s jednim djetetom, a s drugim ne, sastavni je dio tog procesa. Ne dopusti da međusobne razlike koje imaš s djetetom prouzrokuju manjak ljubavi među vama. Dijete ovisi o tvojoj ljubavi, ona mu pomaže da raste i sazrijeva, i tu je sva odgovornost na tebi da unatoč nesavršenstvima i neslaganjima  ne zakineš svoje dijete  za Ljubav.

Prepoznaj  svoja prevelika očekivanja, svoje slabosti i pokušaj ih otkloniti.  Nemoj postati nestrpljiva kada bi se trebala staviti u položaj svog djeteta. Budi uviđavna i pazi da ne povrijediš njegove osjećaje   Ne propuštaj priliku da mu ugodiš ljubaznom riječju ili neočekivanim djelom ljubavi, tako ćeš ga osnažiti fizički i duhovno. Jednom kada ga  dovedeš u to stanje ljubavi, ono će htjeti uzvratiti na isti način. Ozbiljno shvati zapovijedi ljubavi. Nemoj ulaziti u raspravu kada je djetetu potrebna samo riječ ohrabrenja. Budi  dosljedna , no budi i mudra, strpljiva, nježna i blaga, i vaš će međusobni odnos postati puno lakši.  Ljubav gleda blago na pogreške drugog, podnosi, oprašta, sjedinjuje srca i liječi rane. 

Model Očeve Ljubavi

Djeci je potrebno svakodnevno iskustvo razgovora o pogreškama u toplom i podržavajućem okruženju, gdje ih roditelji usmjeravaju kako da izvuku najbolje iz tih pogrešaka. Zajednički obrok ili obiteljski sastanak odlična je prilika za razgovor na ovu temu. 

Dobar način rješavanja problema uključuje:

1.Priznavanje pogreške

2. Isprika Isusu i bližnjemu

3. Zajedničko pronalaženje rješenja problema

Djeca se moraju osjećati sigurno priznati svoju pogrešku kako bi ju roditelj mogao pretvoriti u priliku za učenje. Dijete ne smije osjećati strah kako će zbog neuspjeha ili pogreške izgubiti roditeljsku ljubav. Roditelji u svom domu predstavljaju Očevu Ljubav. Velika je vjerojatnost da će dijete sve krive ideje i uvjerenja koje je stekao u roditeljskom odnosu projicirati u svoj odnos s Nebeskim Ocem što ga može uvelike sputavati u daljnjem duhovnom razvoju.  Dijete mora znati da Isus ima razumijevanja za njegove pogreške i da unatoč tome što ih neprestano poziva na više i bolje, razumije njihove slabosti i zašto se ponašaju na određeni način.

A ako ti ponekad ipak ponestane razumijevanja i strpljenja za dječje slabosti i pogreške ozbiljno uzmi u obzir koliko bi Isus imao razloga da postane nestrpljiv s tobom, a ipak te u krajnjoj strpljivosti i milosrđu iznova privija k sebi i s ljubavlju oprašta baš svaki put kad pogriješiš. Cijeli Isusov život na zemlji iziskivao je obilje strpljenja prema grešnom čovječanstvu koje nije prepoznalo ni cijenilo Njegovu Ljubav, a ipak je nastavio raditi dobro za sve ljude, što mu je na kraju prouzročilo neopisivu patnju. Ponižavali su ga, izmišljali svakojake vrste mučenja i bez ikakve krivnje prikovali na križ. A ipak, on je to sve strpljivo podnio i nije povukao svoju milost od onih koji su mu smjerali i činili zlo.

Dužni smo svojoj djeci težiti prema ovakvoj vrsti Ljubavi. Ljubavi koja ima razumijevanja za slabosti i pogreške, koja nije njima obeshrabrena i koja duboko u srcu vjeruje da će na kraju ipak slaviti pobjedu, budući da je Ljubav snaga koja postiže sve što želi.

Budi mi ohrabrena, a ja ti stojim na raspolaganju za dodatna pitanja, savjete i podršku. Javi se bez ustručavanja.♥

Tereza