Klara Mihajica je logoped i majka tri male curice, a ovdje je s nama podjelila svoj stručan stav prema ekranima, te osobno pogled na problem s koji se svi roditelji današnjice susreću.

Često su me roditelji djece s kojom sam radila znali upitati: “Koliko je ekrana previše?”

Takvo pitanje pretpostavlja neki veći broj sati kao odgovor. No, pozabavimo se cijelom slikom dječjeg razvoja kako bismo lakše došli do odgovora na ovo pitanje.

Sva osjetila u djetetu su kanali za upijanje i učenje o svijetu. Dijete promatra ono što se događa oko njega, sluša, udiše mirise, dotiče rukama ono što vidi, kuša hranu ustima, a kada je maleno, uči tako da stavlja sve u usta i istražuje svijet. Svojim tijelom osjeća hladnoću, toplinu, vjetar i vlagu. Osjeća bol ili ugodu, i kroz vrijeme postaje svjesnije sebe i svog tijela u prostoru.

Tako dijete uči o svijetu, razvijajući svoj nezreli mozak, tijelo, um i srce. Razvoj u jednom dijelu potiče razvoj u drugom, pa tako sve u djetetu raste i sazrijeva. Djetetov rast u tijelu, umu i srcu je proces koji ne preskače stepenice, jer je svaka stepenica preduvjet za sljedeću. Kad bolje promislimo, sve ovo je prilično veličanstvena slika, zar ne?
No, što se događa kada pred dijete stavimo ekran s crtićem, igricom, pjesmicom ili bilo čime što traži njegov fokus na ekran?

1. Preopterećenje informacijama 

Tom malom nezrelom mozgu dajemo prevelik broj informacija u kratkom vremenu, koje on ne može obraditi. Neke informacije nisu ni namijenjene za njega u određenoj dobi, što prenapućuje mozak nepotrebnim i nepoznatim informacijama. Nitko neće na stolić s dvije slabe nožice staviti teret od 500 kilograma jer je jasno što će se dogoditi, no u ovom slučaju, posljedice su često na prvu nevidljive.

2. Neprirodni osjećaji 

U djetetu stvaramo pretjerane osjećaje prema nečemu što nije stvarno, što imitira život. Tako utječemo na lučenje hormona koji se ne bi trebali lučiti tom brzinom, ometajući razvoj kemijskih spojeva u mozgu. Djeca postaju sklonija podražajima koji stvaraju ovisnost, tražeći zadovoljenje koje su dobivala gledajući ekran, a ne svijet oko sebe. Osim toga, djeci dajemo umjetne slike svijeta, umjesto da ih sami stvaraju, ograničavajući njihov um. Dijete prestaje promišljati onoliko koliko promišlja kada nema gotov proizvod, jer se mašta ograničuje i na kraju ugušuje.

3. Ograničenje kretanja

Vidjela sam jednom cvijet koji je bio uzgajan u malom žičanom okviru s poklopcem. Poklopac iznad njega nije mu dao rasti, pa je cvijet počeo rasti ukrivo i na kraju se slomio. Zamislimo što činimo kada dijete prisilimo na dugotrajno sjedenje i ograničimo mu kretanje, u dobi kada je kretanje ključno za njegov psihofizički i emotivni razvoj. Dječje tijelo nije namijenjeno za dugotrajno sjedenje. Konstantna potreba za kretanjem igra ključnu ulogu u istraživanju i upoznavanju svijeta te u rastu i sazrijevanju kralježnice i mišića.

4. Emotivno i socijalno sazrijevanje 

Dijete mora upoznati ljude oko sebe, primijetiti njihova ponašanja, stanja i djela te naučiti se odnositi prema drugima. Kada djecu prerano ili previše izlažemo ekranima, gube kontakt sa stvarnošću i propuštaju priliku za upoznavanje ljudi, stvaranje zdravih odnosa i razvijanje obrazaca ponašanja. Neprirodne emocije uzrokuju gubitak ravnoteže u emotivnim reakcijama, povećavaju agresiju i smanjuju vrijeme potrebno za razvoj društvenih vještina.

5. Utjecaj na spavanje

Izloženost ekranima u večernjim satima utječe na cikluse spavanja, jer mozak zbog plavog svjetla doživljava večernje sate kao jutarnje, što ometa pripremu za noćni odmor. Plavo svjetlo također značajno utječe na vid i može ga trajno oštetiti.

6. Kašnjenje u govorno-jezičnom razvoju

Djeca koja su od malena pretjerano izložena ekranima pokazuju kašnjenje u govorno-jezičnom razvoju, a ona koja su na vrijeme progovorila često imaju veći broj artikulacijskih i fonoloških teškoća. To je povezano s manje prilika za aktivno sudjelovanje u komunikaciji te prakticiranje govora i jezika. Pretjerana upotreba ekrana dovodi do promjene u anatomiji moždane kore koja se stanjuje. Moždana kora igra važnu ulogu u percepciji, pamćenju, razmišljanju i jeziku, pa dugoročno nepovoljno utječe na dječji razvoj. Učenje preko ekrana je krnje učenje jer se pred dijete stavlja gotov proizvod koji ne traži produktivno mišljenje, već koristi oskudan broj sastavnica u mozgu.

7. Duhovni i moralni utjecaj: 

Kakav utjecaj ekrani sa svakakvim sadržajima imaju na duše naše djece? Kako informacije prožete Bogu protivnim idejama hrane njihov um i srce? Koje podsvjesne informacije ugrađujemo u njih kroz igrice i crtiće? Kao majka i netko tko se trudi živjeti kršćanstvo, sigurna sam da mnogo toga truje njihove duše i oblikuje ih u sve što nije nalik Bogu. Znam što su meni crtići i igrice učinili kroz djetinjstvo i mladost i koliko su me odvojili od duhovne stvarnosti te oblikovali krive žudnje i ideje u srcu. Dječja duša se ne može razvijati i doći u kontakt s Onim tko ju je stvorio ako mi kao roditelji to ne potičemo.

Sada se vratimo na odgovor prvog pitanja. Ako uzmemo sve navedeno u obzir, najbolje bi bilo izbjeći upotrebu ekrana u bilo kojem obliku kod djece. No, s obzirom na svijet u kojem živimo i ubrzan ritam života, ekrani mogu poslužiti kao pomoć i aktivnost koja povezuje cijelu obitelj ako se mudro i pravilno koriste.

Djeca mlađa od 3 godine ne trebaju biti izložena ekranima, jer je za njih najvažniji kontakt sa stvarnošću, kretanje i fizički kontakt. Djeca starija od 3 godine čiji je razvoj uredan nemaju potrebe učiti preko ekrana jer imaju dovoljno materijala u sebi i oko sebe.

Ekrane koristimo za zabavu, pa bih tu iznijela nekoliko preporuka:

• Izbjegavajte igrice ukoliko je moguće jer izazivaju ovisnost i ne doprinose puno dječjem razvoju.
• Dijete ne treba svaki dan biti izloženo ekranima.
• Tri do četiri crtića tjedno je i više nego dovoljno.
• Izbjegavajte dugometražne crtiće, pogotovo kod mlađe djece.
• Ukoliko se gledaju dugometražni crtići, uključite cijelu obitelj u tu aktivnost kako bi dijete aktivno sudjelovalo i uživalo u obiteljskoj sferi.

Kada biram crtiće za svoju djecu, nastojim uvijek tražiti preporuku za crtić kojeg je netko već gledao, pročitam radnju ili ga sama pregledam kako bih bila sigurna da crtić neće usaditi u um i srce moje djece nešto neprirodno, Bogu protivno i štetno. Također biram crtiće koji su zanimljivi i imaju kvalitetnu poruku, potiču djecu na razmišljanje i daju nam materijal za razgovore. Ponekad pogledamo crtić koji nema toliko snažnu poruku, ali je bezazlen. Crtiće najčešće gledamo zajedno par puta tjedno kako bismo dijelili tu aktivnost kao obitelj.

Klara