Kad sam svoju četveromjesečnu bebu Katju stavila sebi u krilo i krenula joj pokazivati prvu knjigu koju sam joj kupila, svi su mi se smijali. Pretjeruješ, mama, govorili su. Međutim, sa svojim trećim djetetom, koje sam dobila u 40. godini, većinu stvari radim iz unutarnjeg osjećaja, mirno i sigurno. Znala sam da joj činim dobro, a njezine oči, uskoro i prstići, pokazali su veliko zanimanje za knjigu. Vrijeme čitanja već tada je postalo njezino omiljeno doba dana.

2.  Kada početi čitati djeci (i zašto tako rano)

Dragi roditelji,

ne, nisam skrenula sa uma i jasno mi je da male bebe imaju vrlo male spoznajne mogućnosti. No, svi načini na koji se njihov mozak razvija (a u prvoj godini života brzina razvoja mozga je nevjerojatna), kako točno utječe na razvoj njihove ličnosti i percepciju svijeta, uz sve dosege suvremene medicine, nama nije sasvim poznata. Čak i ako vjerujemo da dijete rođenjem u sebi sadrži sve elemente svoje buduće osobnosti, sasvim je sigurno da nam je uloga roditelja dana da odgovorno pomognemo djetetu da bude „najbolja verzija sebe“, da svijet razumije i nauči ga propitkivati, da prihvaća ograničenja i posljedice, te u konačnici da nauči da je ljubav temelj svih odnosa. Super, kažete vi, no svejedno: kako da „čitam“ djetetu od četiri mjeseca?

Čitanje u ovoj dobi ne treba biti pričanje priča koje su povezane uzročno-posljedičnim slijedom, mada neki roditelji i to čine, primjerice navikavajući dijete na večernje slušanje njihova glasa uz slike. No, „čitanje“ ipak u ovoj dobi podrazumijeva upoznavanje s knjigom kao predmetom koji nam pomaže da učimo, zabavimo se, a možda najvažnije – provedemo kvalitetno vrijeme u krilu bliske osobe koja nježnim glasom, mijenjajući ton i intonaciju, okreće stranice i pokazuje ilustracije u primjerenim slikovnicama. Ako dijete pokoju knjigu i gricne ili prožvače, neka. Prve knjige imaju tvrde korice, a bebu treba poticati da knjigu ponekad u rukama drži i sama.

Dijete vrlo brzo nauči prepoznavati zvukove te ih pokušava oponašati. Poneka beba će, kada počne brbljati svojim jezikom, oponašati intonaciju vašega glasa dok nespretno prevrće knjigu po rukama. To će već značiti da uči, a knjiga će u njezinom životu već biti povezana s ugodom i ljubavlju.  Preporuka je da knjiga za maleno dijete nemate previše na dohvat ruke (da ih ne bi bezveze razbacivalo po stanu poput igračaka), već da rotirate one koje može uzeti sama, te da ih ne držite u kutiji s igračkama, već negdje u blizini.

Čitajte s djetetom svaki dan, ali neka to bude kad je sito i odmorno. Kako se dijete približava prvoj godini svojega života, počet će pokazivati prstićem ilustracije koje ga zanimaju, stoga to otpočetka činite i vi. Pokažite prstom na sliku, slijedite liniju, činite pritom zanimljive zvukove, ne marite ako ne prelistate knjigu do kraja ili ako dijete inzistira na vraćanju na jednu te istu ilustraciju, ukazujte na što više detalja, a kad osjetite da je dijete spremno, povežite te detalje s predmetima u stvarnosti.

Katja, moja djevojčica od 14 mjeseci, sada naravno ne čita više prve slikovnice, koje vam prema svom iskustvu navodim niže kao najbolje za upoznavanje bebe s knjigom. Prešla je već na slikovnice za djecu od godine dana, i svakoga dana inzistira na čitanju, donosi knjige, tapka ručicom po kauču i čeka da joj se pridružimo. Prilikom čitanja ukazuje na predmete koji su na ilustracijama, a koje i mi imamo kod kuće, oduševljeno oponaša zvukove, a naravno pokazuje i koja joj je knjiga najdraža jer tu najčešće nosi sa sobom, premda se čini da je jedva vuče.

Sav edukativan materijal koji joj uvodim, Katja usvaja brzo i znatiželjno, suradljiva je, strpljiva i pažljiva kad se o tome radi – premda se ne bi činilo da će biti takva, ako se pogleda njezino brzo trčanje, penjanje i ludiranje po parku. Međutim, za nju je vrijeme učenja vrijeme mira i koncentracije, zabave s roditeljem, nježnosti. Trudit ću se da tako i ostane. 

Još samo jedna sitnica prije nego zatvorim ovo pismo: dijete uči oponašanjem. Ako nikada ne vidi roditelja da čita, zašto bi čitalo i samo? Ipak, premda većina roditelja zna i osjeća sve što sam u redcima iznad napisala, možda to i čini sa svojim djetetom, oni sami čitaju malo ili nikako. Nemate vremena, znam, ne morate mi početi s argumentima, čula sam ih sve, vjerujte mi. I razumijem ih. Manjak vremena najveća je klopka suvremenog svijeta koji čovjeka odvaja od aktivnosti koje bi ga mogle vratiti suštini. Na nama je da se tome odupremo, nije li? O tome je li čitanje prirodna aktivnost urođena čovjeku, kako smo zaboravili čitati, i koliko je čitanje slično matematici, u idućem pismu.

S ljubavlju,

Korana

Preporuke uz drugo pismo:

Moji prvi oblici, Moji prvi brojevi i Moji prvi zvukovi), Školska knjiga
2. Paket MONTESSORI BABY (Oblici, Prati moj trag!, Prstiću, slijedi me!,
Suprotnosti, Veliko ili malo, Životinje)