Knjige kao “ogledala”

Možda bi se glavni dio djetetovog obrazovanja trebao baviti velikim ljudskim odnosima, odnosima ljubavi i služenja, autoritetom i poslušnošću, poštovanjem, suosjećanjem, dobrotom prema bližnjemu, ljubaznošću. Bilo da se radi o povijesti, književnosti, arheologiji, sve su to na ovaj ili onaj način zapisi i izražavanje drugih ljudi za koje bi mi trebali biti zainteresirani, jer zajedno činimo jedno tijelo, jedan Duh i ono što jedan radi osjećaju svi i kada jedan pati, pate svi.

 Charlotte Mason (1842-1923)

Dječje knjižnice oduvijek su mi bile posebno mjesto. I dok sam ranije većinu vremena provodila listajući slikovnice, tražeći one koje će mi pomoći da ugradim istinite i vrijedne ideje u srca naše djece, u skorije vrijeme moja se pažnja sve više okreće dječjim romanima. Razlog tome je što djeca bivaju sve starija, no još više zato što u dječjim romanima ne vidim više samo mogućnost bogaćenja jezičnog izražavanja, razvoja čitalačkih sposobnosti i kvalitetno provedenog vremena, već saveznike i pomagače u odgoju i obrazovanju naše djece. Knjige nam mogu poslužiti kao ogledala i prozori u svijet. U sljedeće dvije objave objasnit ću vam kako.

Najvrjednija od svih knjiga

Potpuno sam uvjerena da je Biblija najvrjednija  od svih knjiga s koje će naša djeca imati prilike čitati u životu. Čitajući Riječ Božju dijete će se najbolje ogledati od samog sebe, usporediti se s potencijalom na koji je pozvano i znati odrediti sljedeći korak prema svom dugoročnom cilju postajanja djeteta Božjeg i potpune preobrazbe u ljubav. S druge strane Riječ Božja  će najbolje od svih uputiti dijete na odnose s bližnjima, rastuću ljubav na koju smo pozvani. Da hrabrimo malodušne, podižemo slabe, oslobađamo potlačene i savjetujemo one koje su skrenuli s puta. Kada sam sigurna da su djeca  primila svoj hranjivi obrok duhovne hrane posežem za drugim knjigama za koje vjerujem da će mi pomoći da na zoran način kroz svakodnevne i manje svakodnevne situacije pokažem djeci praktičnu primjenu duhovnik zakonitosti iz Riječi kroz živote drugih ljudi.

Knjige kao ogledala

Knjige koje spadaju u kategoriju “ogledala” su one slikovnice ili knjige koje djeci omogućuju da sagledaju sebe, dopuštaju im da se preispitaju i daju im uvid u njihovo podrijetlo, kulturu i vrijednosti njihove obitelji i zajednice. Knjiga tako može ukazati djetetu na dio njega kojeg prije nije primijetilo ili ga može može potaknuti da u drugom vidjeti potencijal koji bi sam želio ostvariti. Moći vidjeti sebe u književnom djelu dijete doživljava kao dar. Osnažujuće je iskustvo za dijete čitati o liku s kojim dijeli sličnu pozadinu. Uzbudljivo je upoznati lika koji je na neki način sličan njemu, povezati se s njime, gledati kako se razvija i raste. “Ogledala” djetetu pomažu da sagledaju sebe u odnosu na svijet koji ga okružuje i pomažu mu s drugima izgraditi vezu i osjećaj pripadnosti. Inspirativno je čitati knjigu u kojoj se autorov glas osjeća kao glas člana obitelji i koji dijeli iste obiteljske vrijednosti.

Kod nas doma trenutačno čitamo Heidi, Johanne Spyri. Sunčica je skroz “unutra” grohotom se smije dok iščitavamo Heidine dogodovštine. Bez imalo moje intervencije ideje o ljubavi prema bližnjem, odnosu prema neprijateljima, hrabrosti i odvažnosti spontano se ugrađuju u njen um.

Na jednom pak djelu, oči su joj posebno zasjajila:

Stara gospođa Sesemann na to je zagrli i reče: -Kada te nešto tišti, ao tome ne možeš ni s kim pričati, tada je najbolje da se povjeriš dragom Bogu na nebu. On zna lijeka svakoj boli. Sigurno se svake večeri prije spavanja pomoliš, zahvališ Bogu na svemu dobrom i zamoliš ga da te čuva od zla, zar ne?

-Ne, to nikad ne činim-odgovori Heidi.

Baka nije mogla vjerovati svojim ušima. -Zar stvarno još nikad nisi molila, Heidi?

-Samo jednom, i to jako davno. I već sam sve zaboravila.

Vidiš, Heidi,-reče baka-uvijek se možeš obratiti dragom Bogu i reci mu sve što te tišti. On zna kako da ti pomogne i da te opet učini radosnom.

Heidi izvuče svoju ručicu iz bakine ruke i upita:-Mogu li odmah ići i sve mu reći?

Baka kimne. Heidi smjesta otrči u svoju sobu, sjedne na klupicu, sklopi ruke i reče dragom Bogu sve što joj je bilo na srcu i činilo ju tužnom. Od sveg srca molila ga je da joj pomogne da se uskoro vrati djedu.

U ovim redcima ona nije čula ništa novo, budući da ju odmalena upućujemo na njegovanje osobnog odnosa s Isusom, kojem može pristupiti iskreno i u svoj nesavršenosti, predati mu svoje brige i tražiti ono što joj je potrebno kako bi u konačnici njeno srce bilo posvećeno i ispunjeno. Ipak pročitati to u redcima omiljene knjige na nju je djelovalo posebno osnažujuće. 

Djeci je potrebno da kroz čitanje knjiga uvide kako ljudi u drugim obiteljima i udaljenim krajevima svijeta njeguju iste vrijednosti kao i oni. To ih dodatno snaži i hrabri, da ustraju putem istine, danas posebno, kada nas društvo sve više potiče da istinu držimo za sebe, kako njome ne bi nikog uvrijedili.

Sljedeći tjedan pišem vam o kjigama kao “prozorima” u svijet. 

U Ljubavi , Tereza

 

1
(Visited 65 times, 1 visits today)

2 Comments

  1. Arifa Nardelli 30/04/2023at10:10

    Hvala Tereza ❤️

    Reply
    1. User Avatar Frano 01/05/2023at20:46

      Hvala tebi Arifa draga!

      Reply

Leave A Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *