Muškarac + žena (i sve ono što to nije)

Postoji Božja ideja za muškarca i ženu

Jedni od prvih redaka Svetog Pisma počinje ovako (i to s razlogom):

Postanak 1: 26 I reče Bog: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci –  svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!”

27 Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.

Kako je veličanstven taj Postanak i Božje uređenje svega što je stvoreno. Za našu priču nije bitno da li je to stvoreno u sedam dana, ili kroz duge periode vremena, već sami trenutak kada se začela ideja o stvaranju čovjeka!

Na svoju sliku Bog stvori čovjeka, muško i žensko. Ne znam da li vama to isto odjekuje u srcu kao i nama, ali ovo je ovdje zapisana sama srž i bit čovjeka i daljnji plan za čovječanstvo. U čovjeka je ugraviran Božanski red po kojem je stvoren, to je zapisano u njihovim genima i DNK i dana im je jasna razlika između – muškarca i žene. 

28: I blagoslovi ih Bog i reče im: “Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite!

Primarna svrha sjedinjenja muškarca i žene je prokreacija ljudske raste, prilika da se utjelove bezbrojne duše koje čekaju svoj red za završnu etapu svog povratka kući u Domovinu iz koje su jednom davno otpali. Bog je stvorio muškarca i ženu i blagoslovio ih da se plode i množe i napune Zemlju i onda da njome vladaju. To je također upisano u njihove duše. 

I svijet je tako funkcionirao tisućljećima. Za vrlo velik broj ljudi je bila potpuno jasna priroda muškarca i žene. U njihove duše upisana je magnetna privlačnost prema drugom spolu i u tom spoju dva spola rađali su se novi naraštaji. Njihovo zajedništvo stvaralo je nove svjetove, a suživot i međusobna suradnja pročišćivala je njihove duše kako bi se što više uzdigla u visine. 

No, njihove duše nose sa sobom ostatak praiskonskog pada i otpora, a njihova tijela koja su sazdana od palih duhovnih čestica pod sudom, uvijek rade protivno tom Božanski određenom smjeru u visine. Bog je upisao svoje zakone Ljubavi u njihove duše i to danas kolokvijalno nazivamo savjest. Bog je također te zakone Božanskog reda Ljubavi upisao u njihova tijela i to danas zovemo zdravljem. Kao što  život van reda donosi na tijelo bolest, tako na dušu donosi nemir i nesreću.

Zapisan Božji Red

Kada su prve generacije duhova počele propadati i gubiti Svjetlo koje je bilo utkano u njih, te se rađati novi naraštaji koji više nisu poznavali Božanski red unutar sebe, nastala je potreba da se negdje zapišu Božanske upute kako bi ih svi mogli razumjeti, te su oni koji su još bili probuđeni među njima primali Božje Riječi i radili zapise. No ipak propadanje generacija se nastavilo sve do mjere kada su se ljudi toliko odvojili od Duha u sebi da je za njih jedva i moguće čuti glas savjesti u sebi i još manje povjerovati da je Istina Riječi Božje doista Istina i da su u tome zapisane upute za Život. Ljudi su otvrdnuli do te mjere da po tim uputama gaze i pljuju i iz njih se ismijavaju, a sve zato jer Istina svjedoči nešto potpuno suprotno od onoga što oni osjećaju i žude. 

Utjelovljena i zapisana Riječ

I sad tu tako divno dođu poznate Isusove Riječi:

“Ja sam Put, Istina i Život. Tko vidi mene, vidi Oca. Tko mene prima, prima i Onoga tko je mene poslao.”

Isus je bio za nas poslana i živa Riječ Božja koju su pokvareni naraštaji odbacili. Više nisu mogli čuti niti svoje proroke i prosvjetljene učitelje i postojala je ogromna potreba da se u tamu spusti Jedan koji će ponovo objaviti Božju volju za čovječanstvo i ponuditi joj spasenje iz tame u koju su se zatrpali.

No ljudi su tada, baš kao i danas, prezirali Svjetlo, jer je prokazivalo njihova zla djela. Nije im se svidjela Istina, nego su ustrajali u tome da među sobom pronađu učitelje koji će povlađivati njihovim palim osjećajima, te  odobravati njihovim požudama. I primjere toga imamo kroz povijest toliko da ne stane u stotine knjiga. Od rimske i grčke dekadencije, pa sve do dana današnjeg i sveg ovog neprirodnog i razvratnog svijeta u koji smo se pretvorili. 

Ekstremi nastanu kao posljedica propadanja duša

Uočite sada ovo što je Apostol Pavao zapisao u poslanici Rimljanima, pa mi recite da to nije točan i precizan zapis onoga što danas vlada, a očito je bilo prisutno i tada prije 2000 godina. Ja sam stavio svoje komentare u kurzivu.

Rimljanima 1:20-32 

“Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo  od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju  isprike (svatko može razabrati kada pošteno razmotri i konzultira savjest da li je nešto protivno Božanskom zakonu, jer je to upisano u njegov duh, dušu i tijelo).  Jer premda upoznaše Boga (imaju spoznaju u sebi), ne iskazaše mu kao Bogu  ni slavu ni zahvalnost, nego (što se dogodi kada se oglušiš na taj glas savjesti i kreneš za svojim osjećajem, pohlepom i požudom) ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovoGradeći se mudrima, poludješe  i zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom,  obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova. Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih  (pohota je dakle uzrok njihovog pada i sada dalje slijede posljedice) predao nečistoći,  te sami obeščašćuju svoja tijela oni što su Istinu – Boga  zamijenili lažju (pogledajte onaj veličanstvenu ideju za čovječanstvo s kojom počinje Biblija i ova objava), častili i štovali stvorenje (primjerice sebe same) umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.  Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene  zamijeniše naravno općenje protunaravnim,  a tako su i muškarci  napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni  za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi  primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja (fizičke, te psihičke bolesti) I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje,  puni  svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni,  nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni.  Znaju za odredbu Božju – da smrt zaslužuju koji takvo što  čine – a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine.”

E sad, nama se iz ovoga čini kao vrlo opasno za dušu čovjeka ako se prepusti tim pohotama, pohlepama i požudama svoje duše i tijela i jasno se iz ovih stihova vidi jedno drastično degradiranje ljudskog duha u okove Sotone. Oni do te mjere izgube Svjetlo zbog jurnjave za užicima tijela da ni ne vide koliko im više savjest ne radi ispravno, a život u odvojenosti od Onoga koji ih je stvorio zaista ne može dati plodove života.  To je nekako samo po sebi razumljivo. 

Samo na trenutak pogledajmo čovječanstvo u globalu i spojimo dvije činjenice. Nikada ljudi u globalu nisu bilo više udaljeni od Boga i više zaljubljeni u sebe same i nikada do sada nisu bili nesretniji i bolesniji  kao do sada. Većina ljudi ima stalnu pretplatu na lijekove s kojima pokušava vratiti svoje zdravlje što ukazuje na to koliko su uistinu daleko od svoga Stvoritelja. 

 

Razumijevanje neprirodne seksualnosti

Sad kad smo sve ovo rekli i dali okvir unutar kojeg se može razumjeti naš odgovor, što nas dvoje kao jedni od predstavnika Kršćanske vjeroispovijesti mislimo o svim devijacijama od Božjeg originalnog plana – “Muško i žensko stvori ih”?  

Pa mislimo da je to život u neredu i time grijehu (neRed je grijeh) i takav život ima vrlo vrlo ozbiljne posljedice na dušu svakoga tko se za to odlučuje srazmjerno koliko je zaglibio u tom grijehu. U konačnici nakon smrti tijela, takva odluka ga u potpunosti odvaja od Boga njegovom vlastitom voljom i odvodi u Pakao na jako jako dugo vrijeme da se u ogromnim mukama odvoje i pročiste sve te krive požude koje su s njim srasle i postale nerazdvojni dio njegove duše. 

Što mi onda mislimo o istospolnim i transrodnim i ljudima?

Generalno mislimo da ih život van Božanskog uređenja neće nikako dovesti tamo gdje u srcu žude doći. Svi ljudi u sebi traže mir, sreću i nekoga s kime to mogu podijeliti. Pošto ljudi koji pretjerano udovoljavaju neprirodnim požudama po samoj prirodi stvari gube duševni mir i snagu, te moralno propadaju, oni rastu u nemiru i time ne mogu biti sretni taman i da pronađu nekog istog spola s kime će dijeliti svoju sudbinu, jer dvoje takvih duša ne mogu u zbroju donijeti išta više. Iako stvarno možemo razumjeti kolika je utjeha u tome kada čovjek na svome putu pronađe istomišljenike i nekoga tko će odobravati njegove misli i osjećaje, ipak čovjek kao ljudsko biće mora dovesti svoje osjećaje, sklonosti i misli u Božanski red. Čovjek koji se vodi samo prema svojim osjećajima i iz toga dostupnim mislima, ne može postići visine i stoga bi trebao sebe sagledati u Riječi Božjoj i pokazati srce koje želi napraviti pravu stvar, bez obzira na osjećaje. 

Imamo i vlastitog iskustva kojeg smo ispekli u životu odvojenosti od Boga, pa možemo točno promatrati dekadenciju duše i sve više propadanje, te vrlo negativne posljedice koje za sobom nosi takvo jedno bezbožno seksualno upražnjavanje. Kad smo spoznali što je ispravno pred Bogom i predali svoje živote Njemu, te odlučili živjeti svoje živote unutar Reda po kojem smo stvoreni, dobili smo i snagu da nadvladamo sve požude koje su do tada dominirale našim životima. Naše razmišljanje se ispravilo, naš um se obnovio s Istinom Božje Riječi i takav jedan život doveo je do ovoga što danas čitate na Bokun Neba – istinski blagoslovljen brak između muškarca i žene, troje snažne djece koji su odgajani u Istini, te sve plodove koji proizlaze iz takvog jednog sjedinjenja dviju duša. 

Što mislimo o rodnoj ideologiji i woke kulturi koja se danas sve više i više nameće? 

Upravo zbog naše pale prirode mi u sebi imamo razne devijacije i svaka duša to u sebi nosi u ovoj, ili onoj mjeri. Sve su to djela tijela kako ih Bog naziva i mi imamo na raspolaganju snagu koju nam je Bog osigurao u Kristu Isusu da svaku nepravilnu cestu poravnamo i dovedemo u Božanski Red Ljubavi. No, sukladno otporu kojeg čovjek osjeća prema tome što mu Bog kaže da bi trebao napraviti, raste i njegova snaga da čini ono što on osjeća da želi. Tek kada čovjek prizna Vrhovno Biće iznad sebe i u poniznosti Mu se podloži kao Nekome daleko mudrijem i ispravnijem od sebe, on može primiti poduku oko toga kako bi trebao živjeti i snagu da tako i živi. Bez toga vam nema dizanje u visine. 

Stoga, mi kao Kršćani mislimo ono što nam je naš Nebeski Otac objavio da je Istina, bez obzira kako se možda osjećali u tijelu. A Istina je da postoji samo muškarac i žena i da je njima dano da se plode i množe i napuče zemlju. Mislimo da je u Božanskom redu kada muškarac sebe smatra muškarcem i kada žene sebe smatra ženom. Isto tako, mislimo da je odstupanje od toga odvajanje od Božjeg života i propadanje prema rukama Neprijatelja naših duša. A naučavanje takve jedne ideologije maloj djeci i mladim ljudima je baš zlo visokog stupnja, zato jer ih odvaja od ideje koju je njihov Stvoritelj imao za njih. Još jednom, Božji je plan da se muško i žensko sjedine u sveto zajedništvo koje se naziva brak i da iz tog sjedinjenja duša nastane njihova najveća sreća i radost,  a iz sjedinjenja tijela novi naraštaji. Zakinuti nekoga za takav Božanski plan kroz ispiranje mozga protubožanskim naukom ravno je velikom zločinu i zbog toga će ljudi i te kako odgovarati. 

Da li bi trebali tolerirati grijeh i Bogu protivno življenje? Drugim riječima, da li je kršćanska Ljubav tolerancija prema grijehu? Da li bi mi kao Kršćani trebali  o tome progovoriti kada se od nas traži mišljenje? 

Naravno da ne bi trebali tolerirati i da bi trebali progovoriti o tome i to pokrenuti najvećom ljubavi, a sad ću vam objasniti vrlo praktično i zašto. Mi svojoj djeci iz sveg srca želimo ovakvu nebesku sreću i blagoslove, te duboku ljubav koju imamo jedno za drugo. Želimo im život u pobjedi i neprestanom rastu. Želimo da su prosvijetljenog duha i da hodaju u Istini Božje Riječi. Sve te želje dolaze iz naše istinske ljubavi koju imamo za svoju djecu. 

Pa isto tako, iz te tog istog pokreta srca, mi bi kao Kršćani pred svijetom trebali drugima ukazati na Božanski primjer uređenja ljudske zajednice, ali i o velikoj velikoj opasnosti ako se živi život koji će dovesti do propasti duše (vidi ponovo gore poslanicu Rimljanima). Ako nam je Božanska Ljubav objavila u Riječi koji je Božanski Red  i ta Ljubav nam kaže da je istospolno općenje grijeh protiv Božje Ljubavi, onda tolerancija prema tom grijehu je također grijeh. Jer,  kako što je čin i sudjelovanje, tako je i odobravanje grijeha također zlo. 

Da li bi trebali odbaciti od sebe ljude koji su u grijehu?

Pa kad bi tako razmišljali prilično bi ostali sami (i vrlo umišljeni) na cijeloj planeti, no u kontekstu ovog što smo ovdje pisali, niti jednog čovjeka ne bi trebali odbaciti, no trebali bi im ukazati na Božanski plan za čovjeka i posljedice krivo usmjerene volje. Kršćani ne bi trebali ni u jednoj mjeri surađivati s grijehom, to je samo po sebi razumljivo. No i oni se sami bore s grijehom da nadvladaju, pa bi tako trebali biti svjedočanstvo i primjer svima oko sebe da se nadvladati može i  da se može ući u Božanski red po kojem smo stvoreni. Takav jedan život u pobjedi jako je privlačan, a za one tvrda srca jako odbojan, no to je već dalje van naše kontrole. Mi bi svih trebali ljubiti i najveća ljubav je u tome da im ukažemo riječima i primjerom ono što je ispravno u Božjim očima. 

Eto, ovo će mnogima stvoriti mir na srcu, ali nekima i nemir. Razumijemo, ali moramo ovo reći javno, jer se iza toga krije Ljubav prema bližnjemu u potrebi, te zaštita najmanjih koji su sada pod najvećom paljbom boguprotivnih struja ikada viđenih. Tome u prilog poslušate naš podcast “Zašto odrastanje toliko boli i zašto se lako izgubimo po putu – priručnik za klince i roditelje”, te  “Kroz što prolaze klinci u srednjoj školi” gdje smo imali u gostima osmero mladih koji su friško prošli kroz taj žrvanj i koji itekako znaju u čemu ovdje govorimo.

Mi vas blagoslivljamo!

Frano i Tereza

Lucijino iskustvo


Naime, ovim svjedočanstvom željela bih predočiti u kojem sam se paklu nalazila sve dok nisam upoznala Isusa i došla na Svjetlo Čiste Istine. Od vrlo mlade dobi ( oko već 5 godine pa nadalje) imala sam problem sa prihvaćenjem svog spola. Međutim, nekako smatram da je to bila posljedica toga da sam upravo u toj dobi doživjela zlostavljanje od muške osobe. Nekako je ta povreda u meni urodila osjećaje gađenja prema samoj sebi (kao osobi, ali prije svega prema svom tijelu) te sam mrzila to što sam se osjećala sasvim bespomoćno i svladano u toj situaciji. Pored toga, još sam i u vrtiću bila odbačena od strane curica što je još dodatno u meni poticalo nekako to gađenje prema sebi i općenito prema ženskome spolu. Takvi osjećaji su u meni probudili misli kako bi mi život bio puno lakši da sam muško jer tada više ne bih bila “slaba mala curica”. Imajući tu sliku, jedan dio svog osnovno školskog života ( otp 10-11 godina) počela sam se sve više oblačiti kao muško ( npr. nosila bi od starijeg brata robu), čak sam otvoreno govorila kako želim biti muško što nitko tada nije shvaćao ozbiljno – čak je moj otac u šalama nesvjesno podupirao te osjećaje govoreći kako sam ja umjesto svog brata trebala biti sin. Iako su to bile moje želje, smatrala sam kako sam osuđena biti žensko što sam teško prihvaćala ( tada nisam znala da su te operacije promjena spola uopće moguće te nekako vjerujem kako me je Isus tu nesvjesno spasio od moje paklene želje). Tijekom ostatka osnovne škole nesvjesno sam svoj bunt prema vlastitoj ženstvenosti pokazivala tako što sam se oblačila i ponašala muškobanjasto, nosila sam uvijek kratku frizuru ( zbog čega su me ljudi u par navrata zamijenili da sam muško).

Upravo u to vrijeme kasnih razreda osnovne škole bilo je aktualno među mojim vršnjacima iskazati svoje seksualno opredijljenje pogotovo se pažnja posvetila homoseksualizmu. Taj duh je jako vladao među mojim vršnjacima na način da su se neki opredijelili za njega, a neki su imali potrebu drugima ga pripisivat. U mom slučaju, bila sam “žrtva” ovog drugog gdje su ljudi na temelju mog vanjskog izgleda te navodnog ne prikazivanja sklonosti prema muškima (što nije bila istina) stalno mi pripisivali da sam gay – iako u stvarnosti ja nisam niti u jednom trenu pokazivala ikakav interes/sklonost prema ženama. Ustvari, ovime imam potrebu naglasit koliko je taj duh bio agresivan na način da je osim što je djelovao kroz vršnjake, taj duh se često očitovao kroz snove i opsezivne misli do te mjere da sam se znala baš osjećati silovano od njega. Iako se to smirilo nakon osnovne škole, bilo je i u srednjoj trenutaka gdje taj duh na iste načine djelovao.

Kako sam već sa 16 godina došla u kontakt s Isusom i to na Svjetlu Čiste Istine započeo se dugotrajan proces prihvaćanja sebe. Moram naglasiti kako to nije bio lagan proces jer sam morala promijeniti duboko ukorinjenu poremećenu sliku o sebi i svom tijelu, kao i prevladati strah prema muškarcima i općenito se uskladiti prema Božjoj viziji braka. Tu mogu sa stopostotnom sigurnošću reći kako ja to svoje stanje srca ne bih mogla sama s Isusom promijeniti, već mi je sve to bilo olakšano – prvo mi je Isus poslao Antu, mog zaručnika s kojim sam postala dio grupe Bračno zajedništvo gdje sam imala priliku slušati propovijedi koji si ti, moj Apostole uvijek iznosio u snazi i ljubavi te su liječile moje srce i pomažu mi da postanem žena Ocu po volji. Naravno u svemu tome je dodatno pomogla i međusobna ljubav koja vlada među nama članovima grupe. Neizmjerno ti hvala što si tu uvijek bio za nas i mene i hvala grupi i zajednici na ljubavi i podršci.

6
(Visited 404 times, 1 visits today)

1 Comments

  1. Josip Lešković 23/02/2023at01:06

    Kada bi Svijet znao
    Da su misli strujanja duha
    Nebi se samo tako dao
    Svakoj misli koja ne donosi Kruha
    Nebi bilo više života bez Sluha
    Niti jedna osoba nebi bila gluha
    Na riječi Istine koje govore
    Da od početka bilo ih je njih dvoje
    Da stvaraju i množe se
    Zemlju napuče i podlože sve
    Ne,
    Čulo bi se sve
    Što Otac hoće da čuje se
    Da uspavani probude se
    I prime Svijetlo spoznaje
    iz Istine
    Koja otkriva sve
    Pokazuje put do Njegove blizine
    I uvodi Red u sve ljudske krivine
    Neravnine
    Nastale iz ljudske divljine
    Jednom odbacili odbačeni postaju
    Da nađu ispun onom što nedostaju
    Pa u tami se hvataju za bilo što
    Misleći da! To je to!
    Ali nije
    To je sve od zmije
    Što se u požudama krije
    I mami ih u svoje leglo
    Da bi se zlo što prije izleglo
    I umnožilo
    Božanskog Duha potpuno odložilo
    A vječnoj Ljubavi nikad se ne podložilo.
    Tu su oni što ne vide i nečuju
    Što jedni druge tamom truju
    Po Imenu vječnog Spasitelja pljuju
    Zato unesimo novu struju
    Podignimo stijeg Istine visoko
    U ovaj Svijet što gleda u bezdan duboko
    Da svako oko
    Odvrati svoj pogled od bolesti
    Vrati se ka svojoj svijesti, Savjesti
    I pruži ruke Onom koji ga želi povesti
    U Vječnosti… AMEN

    Isus

    Reply

Leave A Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *