O keksima i odgovornosti za vlastito tijelo

Briga za vlastito tijelo još je jedna od navika koje kao roditelji želimo usaditi u srca svoje djece. Pod time ne mislim na „zaluđenost“ zdravom prehranom, nepotreban gubitak energije i vremena. Mislim na mudrost prilikom odabira namirnica i znanje pripreme jednostavnih nutritivno hranjivih obroka. U konačnici želimo da naša djeca nauče brinuti o vlastitom tijelu, preuzmu za njega odgovornost održavajući ga vitalnim i zdravim znajući da u njemu imaju za ostvariti svrhu svog života na Zemlji.

Naš nedavni zaokret u prehrani isprva nije dočekan baš najbolje od djece. Pitanja i prigovori bili su vrlo česti posebno u početnoj fazi mog uhodavanja i eksperimentiranja s obrocima. 🙂

U najboljem slučaju razgovor je tekao otprilike ovako:

“Mama što je ovo?” upitala bi me naša mala Izbirljivica onim svojim velikim začuđenim očima.
“Komorač.” odgovorila bih.
“Komorač?,  pa nikad to nisam prije vidjela, jako čudno izgleda. Jesi sigurna da se to jede?”
“Jesam, jesam od toga ćemo krem napraviti juhu, sigurno će ti se svidjeti.” odgovorila bih trudeći se ostati ozbiljna.
“Baš jaaako čudno izgleda, a jel to onako baš onako jaaako zdravo?” upitala bi me pokušavajući valjda samu sebe nagovoriti da mu ipak da šansu.
“Da, jako je zdravo! ” odgovorila bih joj trudeći se ne prasnuti u smijeh.
Onda dobro probat ću malo, al samo malo, malo! 

U najgorem slučaju bilo je frkanja nosom, prigovaranja i tome slično. U nekoj ranijoj fazi ovo bi me “nasekiralo” i stvorilo svojevrsnu težinu. Sada, uvjerena da Očev blagoslov počiva na ovoj našoj odluci jednostavno sam ostala strpljiva, promatrala koje je izmjene moguće napraviti i jednostavno čekala da stvar „profunkcionira”.

Jedna od prvih stvari koje sam istražila u knjizi Sv. Hildegarda i hrana kao lijek je priprema kolača i keksi, znajući da ću putem njih djecu lakše dobiti na suradnju, tu jednostavno nije bilo nikakvog prigovora. Energetski keksi koje danas dijelim s vama, okusom podsjećaju  na paprenjake i jedni su nam od omiljenih.

Prilikom razvoja bilo koje nove navike, volim zaviriti u priručnik „Laying down the rails”. Savjeti vezani za razvoj navike brige o vlastitom tijelu uvelike su utjecali na to nove navike kod nas prilično brzo „profunkcioniraju”. Dijelim ovdje s vama nekoliko mojih promišljanja na tu temu:

 

1. Iskoristite pripremu obroka i zajedničko vrijeme za stolom kako bi podučili dijete o pravilnom odnosu prema hrani i odabiru namirnica

Vrijeme zajedničkog obroka oduvijek nam je bilo dragocjeno. Neki od najboljih razgovora dogodili su se za vrijeme obroka. Vrijeme za stolom često koristimo kako bi djecu uputili na duhovnu hranu potrebnu našoj duši. Uvođenjem ovih promjena odvojila sam vrijeme i uputila ih u to zašto određene namirnice više nisu tako često na stolu, a zašto neke, primjerice poput pirove kaše, jedemo gotovo svakodnevno. U početnoj fazi dopuštala sam djeci da slobodno izraze svoje nezadovoljstvo. Bilo je tu stvarno smiješnih komentara. Nakon toga tražila sam ih da sami predlože moguća poboljšanja nakon čega uvela bi potrebne izmjene. 

 

2. Nemojte biti popustljivi oko “nezdravih izbora”

Svaki roditelj koji je pokušao uvesti promjenu drugačiju od one koje slijedi većina susreo se s komentarom „Pa to je samo dijete i ne možeš ga za to zakinuti”. Ranije su ovakvi komentari  u meni izazivali nesigurnost i često sam preispitivala svoje odluke. Danas kada procijenim da je nešto dobro za moje dijete, trudim se ostati dosljedna tome, bez obzira radi li se o izboru hrane ili nekoj odgojnoj mjeri.  Naravno da moja izvedba nije uvijek biti najbolja i da ima iznimaka, no težim tome i potičem djecu da izbjegavaju „nezdrave izbore”. Pravi autoritet nije ni oštar ni popustljiv, on je jednostavno dosljedan i fiksan po pitanjima onog što smatra ispravnim i važnim. Ova spoznaja uvelike mi olakšava jer ne moram donositi odluku za svaku pojedinu situaciju budući da je princip uvijek isti. Na početku ovog našeg procesa postavili smo jasna pravila, a ja sam vodila računa o tome da promjene uvodimo postepeno i da djeci ne stvorim odviše velik  „teret”.

 

3. Podučite dijete kako da postepeno preuzme odgovornost za brigu o svom tijelu

Naši dečki sad imaju 10 i 11 godina i polako i sigurno preuzimaju odgovornost za brigu o svom tijelu. Dobro podučeni donose dobre izbore i kada su izvan našeg obiteljskog doma. Razumiju da dobro zdravlje nije samo blagoslov već i njihova dužnost i trude se ponašati se sukladno. Iako djetetov pogled pogled teže dohvaća i fokusira se na ono u budućnosti, uz pažljivu podršku u vidu razgovora, molitve, lako pamtljivih anegdota polako ali sigurno razvijaju svjesnost o tome da loše prehrambene navike u sadašnjosti rezultiraju slabošću tijela u budućnosti.

Dijelim s vama recept za energetske kekse, idealne za ove jesenske dane, uz šalicu čaja, neku dobru slikovnicu iz naše preporuke u Čitaonici i razgovor s djetetom.

Do sljedeće aktivnosti budite blagoslovljeni, pazite na sebe i vodite računa da budete dobro u tijelu i u duši.

Tereza

2
(Visited 35 times, 1 visits today)

Leave A Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *