Znam da ovo nisu jednostavni tekstovi za čitanje, ali život se ne sastoji samo od ukusnih kolačića i kućice u cvijeću, već te pohode i dani u kojima ti budu sve kosti u tijelu prebrojene. Iako bi možda volio pred vas staviti samo naše pobjede, iz ove serije Bitka za vjeru možete vidjeti da smo svašta prošli u životu. Puno bitka iza sebe ostavlja i puno ožiljaka.
Neki pute nas promatram i ne mogu vjerovati koliko nas je teških situacija pritisnulo i mi još uvijek stojimo, koliko toga je život pripremio za nas, a mi se i dalje dižemo i rastemo.
Sa svakom novom razinom svijesti dolaze nove razine kušnje. Baš kao i u šahu, što si iskusniji igrač to igraš protiv spremnijeg protivnika koji je odmjeren tvojim snagama i spreman je da izvuče iz tebe ono najbolje.
Svi se mi nadamo kako taj dan neće nikada doći i kako smo baš mi ti koji će ovdje živjeti zauvijek sretno kao u nekom izmišljenom američkom filmu, no što se prije probudimo u realnost ovog mračnog svijeta i vidimo da toliko okolnosti igra na protivničkoj strani, to ćemo prije moći zauzeti ulogu stražara i ratnika i biti spremni kada se vojske pojave ispred naše utvrde.
Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, što počivaš u sjeni Svemogućega, reci Jahvi: “Zaklone moj! Utvrdo moja! Bože moj u koga se uzdam!” Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske, od kuge pogubne. Svojim će te krilima zaštititi i pod njegova ćeš se krila skloniti: Vjernost je njegova štit i obrana! (Psalam 91:1-4)
Kad sam bio na granici života i smrti 2021. u borbi protiv korone, nikada u svome životu nisam osjetio dah smrti, niti sebe vidio u stanju gdje gubim volju za životom. No, ipak me je žarka molitva Tereze, našeg Apostola i nekoliko ljudi iz Ekipice, te obitelji koji su zagrizli za moje spasenje, istrgnula iz ruke Protivnika i vratila natrag među žive. Ponovno sam vidio da me Isus nije ostavio, već mi je unatoč mojem nedostatku prave vjere pokazao Svoje Milosrđe.
Dan zli je kada te snađe sve ono čega si se najviše bojao. Za Terezu to je bio prvi zagrebački potres 2020. Svega 3 km od epicentra naša kućica je skakala kao kutija koju lupaju klinci, a nekoliko sekundi nakon toga ja sam se od šoka i naglog ustajanja onesvijestio na pod i počeo tresti. Ona sama s troje djece koja plaču, a ja na podu bijel i hladan. Kao da ju je netko primio za ruku i odjurila je do prizemlja po posebno dizajniranu vrećicu koju smo dobili nekoliko dana prije iz Amerike u slučaju takvih napada epilepsije, a koja nam je inače trebala za tegobe našeg drugog sina. Stavlja mi to na usta i ja kroz nekoliko trenutaka dolazim k svijesti. Vani pada snijeg, ona oblači djecu, baka dolazi s autom po nas, a ja se ne mogu pomaknuti koliko je sva snaga izašla iz mene. Ona ne zna da li bi izvela djecu i onda se vratila po mene, ili da me ne ostavi samoga da se kuća ne sruši na mene. Netko od djece mi oblači čarape, a ja iz unutra govorim: Idemo Isuse, sad, sad, idemo, snaga mi se vraća, snaga mi dolazi u tijelo, diži se!! Vjera je pokrenula Snagu i ona je počela teći prema tijelu i ja sam se ustao na noge.. Tereza me nosi van iz kuće taman u trenutku kada je drugi val udario i sve se ponovo trese. Svi njeni strahovi su kulminirali u jedno, no ipak smo prošli kroz sve s Njime i nije nas ostavio. U takvim situacijama ti se ugradi jedan osjećaj u srcu da te tvoj Otac neće ostaviti.
Pola godine prije toga naš je sin imao sličan napadaj.. nije bio prvi u životu, no mislili smo da smo to sve ostavili iza sebe u ranom djetinjstvu i da su te febrilne konvulzije stvar prošlosti. Nakon što je primio školsko cjepivo u 1. razredu, točno mjesec dana nakon toga, on je dobio konvulzije. Nismo bili u blizini i trebalo nam je 20 minuta da dođemo do njega. To je situacija za iskočit iz kože, no ipak Isus je bio tu i sve je dobro završilo, a on nije imao posljedice. Takvi dani te polome živoga i teško je opisati čovjeku koji nema vjere u srcu na što se mi vjernici u tom momentu oslonimo. Nama je naš Nebeski Otac itekako živ i stvaran i izvor žive snage za takve trenutke. Kasnije gledaš kako si bio navođen tom nekom nadljudskom snagom u situaciji od koje bi drugi možda izgubili pamet. I mnogi ljudi izgube.
Ovo ljeto izgubili smo bebu.. jednostavno je u 7.tjednu srce prestalo kucati. Sve je bilo predivno i išlo po planu, no na jednom kontrolnom pregledu naša radost se okrenula u žalost i borbu za život bebe. Došao je dan zli. Provjera ratne spreme. Molili smo i vjerovali sa svime što smo imali i snaga je obilovala u našoj kući, ali na kraju nismo uspjeli zadržati trudnoću i manifestirati čudo za koje je Apostol molio. Terezino tijelo je zacijelilo, a i duša za neko vrijeme i opet se naša vjera utvrdila da nas Isus neće ostaviti. No, unatoč toj spoznaji ostao je gorak okus kako neki puta u životu neće sve ići kako si planirao unatoč tome što si u tom momentu dao sve od sebe. Tada, u dan zli, dan testa, ili jesi ili nisi, ili imaš dovoljno, ili stojiš kratak na provjeri.
No, svaka ta situacija se može okrenuti na dobro ako spoznamo gdje smo kratki i molimo Ga da nas susretne tu di jesmo i pomogne nam dići se u visine. Moramo popraviti sve ono gdje nam nedostaje vjere.
Ono što smo naučili jest da se za vjeru treba boriti i u vjeru treba ulagati. U miru je važno pripremati se za rat i dan kad dođe dan zli. Moramo provoditi vrijeme usađujući Božju Riječ u srce koja će, kada se sve oko nas pomrači, biti svijetlo našim koracima. Strah zamijeniti s Riječju, sumnju s istinskom spoznajom. Jednom kada se spusti u naše srce, Riječ će postati silno jako oružje u našim rukama koje može promijeniti okolnosti oko nas i zaustaviti takve napade neprijatelja. Riječ u srcu može biti razlika između pobjede i potpunog poraza.
Kada dođe dan zli i stisne te kao spužvu ostavljenu pored sudopera, točno se vidi što će izaći iz tebe – ono čime si se punio i što si ugrađivao u sebe. U nekim prokušavanjima nimalo mi se nije sviđalo to što sam vidio da izlazi iz mene i sve one situacije gdje sam propuštao prilike u miru ugrađivati Riječ u srce došle su na naplatu, no i tada Isusova Milost obiluje ako se pokajemo i primimo ju iz Njegove ruke. Snažno vjerujem da On uvijek daje priliku za nov početak i spremno čeka naše podignute ruke da može intervenirati sa svojom Očinskom ljubavi i dati nam Sebe. No nažalost, za neke prilika višene bude i svoj put moraju nastaviti u drugom svijetu, a nama koji ostajemo to je spoznaja od koje se možemo trgnuti i poduzeti prave korake.
Ljubim vas!
Frano
Ovo je peta u seriji objava Borba za vjeru.
Borba za vjeru 1 – Smisao nevolje
Borba za vjeru 3 – Uporište za odluku
Borba za vjeru 4 – Da li se uzdamo u naše snage
U našoj Čitaonici su besplatne PDF knjižice o vjeri i molitvi koju možete i besplatno naručiti u printanom izdanju, a ispod prvi nastavak Seminara koji će vas onda voditi dalje kroz proces kako naučiti vjerovati. Ja ostavljam mrvice za sobom, a vi proslijedite kako vam srce želi.
Otac sve vidi i uvijek vodi na dobro. Kad sam prvi puta išao na seminar zapalio se vlak, prije toga najbolji prijatelj bez ikakvoga povoda okrenuo pušku prema meni, nakon toga me pijani mladic pošteno izvrijeđao u kafiću zbog Isusa. Pa ti u jednom danu dva puta autom sjeku zavoj, umalo da ne izletiš s ceste, pa ti s traktorom bez ikakvoga razloga prijeđe na tvoju stranu ceste da vidi hoćeš li se uplasit. Pa ti podmetnu neispravan ispitivač struje, a ti ležerno sarafis dok je instalacija pod naponom. I nakon toga svega više se ne bojim mraka. Jer vidim da mi Sotona ne može, nesmije ništa. Tako da imam Tatu, nitko nesmije da me dirne, jer će imati posla s Svemogucim. Moji “roditelji” su me lezerno ostavili drugima da me tuku i maltretiraju, ali zato sada IMAM TATU koji stalno pazi na mene. Ispričavam se ako nije primjerno za komentar, ali je istina.
Hvala ti Ivane sto si ovo podjelio s nama! Pronaci Oca i spoznati da vise nikada nisi sam jedno je od najlijepsih stvari koje moze dobiti covjek koji se osjecao odbaceno kroz zivot.
Mili moj Frano…Terezice moja mila…Dječice Ožboltići…ponovo i ponovo Srce me nije prevarilo…U životu sretneš bića koja ti na “prvu” postanu toliko bliska i osjetiš ih kao dio sebe…I ponovo ti se potvrdi kako bića koja su prošla velika iskušenja u životu…rekla bih u prirodnome boli i nevolje…nikada…ali nikada ne skidaju osmijeh s lica…Nikada ne posustaju…ne osuđuju već u Vjeri i Ljubavi zahvaljuju na svemu što ih je Putom snašlo…Toliko ljubim te vaše osmjehe…toliko ljubim tu vašu hrabru “borbu” kroz život koračajući s našim Gospodarom…toliko ljubim vašu Vjeru…O Isuse moj premili…hvala Ti što si mi donio u život moje Ožbolte!!!
Berni nasa draga ❤️🔥❤️🔥❤️🔥 kad covjek prodje nekale teske dane i u njima spozna sebe i kakav je covjek, vise ne osudjuje druge i njihove postupke, vec dobije neku snagu da bude poniznije bice.. Hvala ti Berni!! ❤️🔥
“…neki puta u životu neće sve ići kako si planirao unatoč tome što si u tom momentu dao sve od sebe. Tada, u dan zli, dan testa, ili jesi ili nisi, ili imaš dovoljno, ili stojiš kratak na provjeri.”
Ovime je sve rečeno. Hvala ti na ovom tekstu. Stvarno se puuuno blagoslova u njemu krije ❤️
Da, puno boli i muke stoji iza tih iskustva.. nekako bude dragocjena ta mudrost koja se iscjedi iz patnje. 🙏