Razlozi za pokretanje homeschooling-a

Bilo je to prije nekih dvije godine kada smo usred renovacije kuće Tereza i ja imali jedan povijesni razgovor na stubištu u hodniku. Pitao sam je, već znajući svoj odgovor, što je to što bi ona svim srcem voljela raditi kad novci ne bi bili problem. Kada bi mogla izabrati bilo što, što bi to bilo? Dao sam joj vremena da razmisli i kad je došla s odgovorom on me jako iznenadio, jer je bio isti odgovor koji sam i ja izvadio iz svog srca. Voljeli bi imati svoju školu!

No, vratimo se u trenutak na stubištu. Rekao sam joj: Tereza, molim te sada nemoj razmišljati o svim problemima koji bi potencijalno mogli doći na tu našu ideju, nego samo prebivaj neko vrijeme u tom prostoru ideje i u mašti gradi našu školu. Razmišljaj o tome kako bi izgledala, gdje bi se provodila, kako bi poučavali naše učenike, po čemu bi bila drugačija od drugih, itd.. Pusti sada brigu i problematiku na neko vrijeme.

Kako smo puštali ideji da se polagano odmotava u našim srcima i razgovarali o tome, tako su se neke nove perspektive počele buditi prema školama koje smo i sami završili, a koje nam sada djeca pohađaju. Ovo bi se moglo bolje. Ovo tu nije u redu. Ovako nije dobro. Trebalo bi. Moglo bi.. I sve te izjave polako su gradile sliku naše škole koja odgovara našem vlastitom pogledu na svijet.

I tako to uvijek biva kad si spreman Otac ti putem pošalje učitelja koji će ti pomoći podići se na višu razinu svijesti i otvoriti nove vidike, pa smo tako naišli na veliku učiteljicu Charlotte Mason koja je prije 150 godina dala neke poglede i smjernice za školovanje djece koje su i dan danas revolucionarne, a jedna od njenih udarnih izjava bila je: 

Kada je to škola postala odnos između djetetovog uma i standardiziranog testa, a prestala biti odnos između duše i njezinog Stvoritelja? 

Uzmite koju sekundu da vam se ovo upije.

I tako su se naši kamenčići polako počeli kotrljati i ideja o obrazovanju kod kuće učinila se kao logičan slijed za našu obitelj. Ubrzo smo upoznali i druge roditelje koji obrazuju djecu kod kuće i saznali da postoji način da se to izvede, ali da je trenutno još u sivoj zoni zakona i nerijetko se obitelji moraju suočiti s  prijetnjama služba što nekima bude dovoljan razlog zašto da ne nastave dalje, a drugi unatoč tome upiru u svojem plemenitom nastojanju da djeci pruže nešto potpuno drugačije. Ovdje još ne bi govorio o problemima homeschoolinga, već samo o razlozima ZA obrazovanje od kuće.

  1. Od kad su naša djeca krenula u školu s godinu dana razlike prati nas isti dojam da oni više gube nego dobivaju, da ih škola na jedan način umanjuje i sve više lišava onog što je njihovo vlastito. Većina roditelja to prepoznaje kao jedan kalup u koji se nastoji školskim sustavom ugurati što više djece. U njemu baš i nema prostora za darovitu,  kreativnu i umjetničku djecu, a još manje za one koji ne mogu svojim vlastitim mogućnostima pratiti redovni program. Školski sustav je dizajniran da proizvede određene rezultate. Bacite svakako oko na video koji kačim niže.
  2. Kao što predavač Sir Ken Robinson iz videa niže odlično zaključuje školski sustav je napravljen da proizvede buduće akademike, a oni koji ne uspiju savladati taj program će upisati neke zanatske, ili strukovne škole. Iz tog razloga je sve natrpano s toliko znanja i gotovo svi se oko toga mogu složiti.
  3. Škola uzima previše vremena i ne ostavlja dovoljno prostora djeci za njihov osobni unutarnji prostor, a još manje vremena za obitelj koja bi trebala biti jezgra i ishodišna točka njegove sigurnosti, stabilnosti i razvoja.
  4. Ne moram dodatno objašnjavati da je današnje društvo drugačije, ali i lošije nego ono od prije 30 godina kada smo mi išli u školu. Trans liberalni pokreti, droga, puno prerani seksualni odnosi, poticanje promiskuitetnog ponašanja samo su neki od velikih utjecaja koji će nastojati uhvatiti vaše dijete. Da li bi vi bili zabrinuti ako vam se dijete negdje u kvartu druži s djecom koja se drogiraju? Naravno da bi. No, ako je to društvo sastavni dio razreda, onda ono nema izbora, nego je prisiljeno provoditi vrijeme s njima. 
  5. Kao predane vjernike ne zadovoljava nas što nam djeca provode polovicu dana učeći predmete iz kojih je potpuno eliminiran Stvoritelj i strpan u dva sata vjeronauka tjedno. Mi vjerujemo da je Bog sve u svemu i da iz te osnove treba djecu podučavati stvari. Ne govorim ovdje da uče kako je svijet doslovno nastao u 7 dana (jer nije), nego da primjerice uočavaju i promatraju inteligentan kod kojim cijelo stvaranje odiše.
  6. Iz osobnog iskustva možemo reći da nas školski sustav nije izgradio u slobodne ljude, već ljude ovisne o sustavu koji ne znaju razmišljati svojom vlastitom glavom, ili pak znaju, ali tek do granice koliko im je sustav dozvolio. Čast izuzecima.
  7. Klasični sustav ne gradi poduzetnike, niti kreativce, a svijetu je itekako potrebno nešto od tog dvoje. Budućnosti su potrebni ljudi koji će znati razmišljati izvan okvira, stvarati neke potpuno nove koncepte i inovacije. Samo googlajte koje će se kvalifikacije tražiti u budućnosti, pa će vam biti jasno što u sadašnjosti nedostaje.  Sa svakim neuspjelim pokušajem reformacije školskog sustava stvaraju se nove i nove generacije kolateralnih žrtva djece. Budućnost će graditi oni ljudi koji su unatoč klasičnoj izobrazbi ostali drugačiji. Unatoč, a ne zbog klasične izobrazbe.

Sve ovo i neke druge stvari navele su nas da počnemo tražiti alternativne oblike edukacije i propitujemo u svojoj glavi – doista, što bi bilo kad bi bilo, što bi mogli drugačije? Ako vam većina ovoga što tu piše rezonira s onime što vam je u srcu i osjećate da želite nešto poduzeti, onda ste možda i vi dobar kandidat za obrazovanje kod kuće.

Nastavljamo dalje u idućoj objavi!

Frano


5
(Visited 201 times, 1 visits today)

Leave A Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *