“To je to Terezice moja, jesi spremna? Od sada pa na dalje smo Isus, ti i ja, zajedno, do kraja ovog života, pa onda u vječnosti. Nikada se nećemo razdvojiti niti ćemo dopustiti da nas išta razdvoji, zapravo razdvajanje uopće nije ni opcija! Trudit ćemo se svim silama pobijediti sve u nama i oko nas što bi htjelo narušiti ovu našu ljubav! I zajedno ćemo imati puno djece u jednoj kućici na brijegu. “

Možda nisu to bile doslovne riječi, jer ih nitko nije zapisivao u tom trenutku, ali tako je otprilike rezoniralo naše srce kada smo se odlučili predati jedno drugome i ući u vezu koja ima početak, ali neće doživjeti kraj. Bio je to trenutak potpune svjesnosti, potpune iskrenosti i duboke ljubavi koja nas je povezivala. Bila je to odluka koja se donosi jednom u životu i koja na sebe posljedično veže puno drugih malih odluka, poput kormila koje se okrenulo u određenom smjeru i vjetar koji je započeo puhati u razapeta jedra našeg života. Ne znaš što ti život donosi i što je pred tobom, ali znaš da je ona pored tebe i ti si tu uz nju i vas dvoje s Isusom imate priliku stvoriti brak o kojem se samo može sanjati i potom taj san živjeti!

Na našem vjenčanju gotovo svi su plakali.. uključujući nas dvoje. Svi su osjetili tu Božansku Ljubav koja nas je u jednom trenutku zakrilila i koja se prelijevala iz naših srca u srca svih onih koji su s nama dijelili sreću.

Kako radim kao fotograf često stojim bliže od svih pored onih koji stupaju u brak i na moju iskrenu žalost, toliko je malo onih koji su zaista stali pred Boga i zatražili Njegov blagoslov s namjerom da će živjeti život koji će u potpunosti udovoljavati Njegovoj volji.

No kada se to dogodi, kada dvoje doista stupi pred Njega u toj svjesnosti, neka posebna Ljubav ispuni crkvu i uđe u srca prisutnih.

To su obično vjenčanja gdje, skriven iza fotoaparata, hvatam suze, zahvaljujem i samo molim.

Ljudi koji su duhovno različiti, koji nemaju iste duhovne težnje, mogu doduše isto tako ulaziti u veze, koje su onda svjetski opravdane, ali takve veze ne mogu se smatrati vezama koje Sam Ja ‘povezao’, pa čak i ako se vjeruje da se ceremonijama i religioznim nastupima ispunjavaju svi uvjeti koji bi osigurali Moj blagoslov. Ja doduše smatram (priznajem) tu vezu sklopljenom i nikada ne pozdravljam razvod no, Božanski blagoslov ne dajem tek tako, i rezerviram ga samo za one koji pred Mene stupe u molitvi, one koji zajednički žele ići svojim životnim putem s jednakom željom za usavršavanjem, za sazrijevanjem duše, i s istom ljubavlju prema Meni, Koji jesam njihov cilj na ovoj Zemlji, Čije zapovjedi žele vršiti. “Što je Bog sastavio čovjek neka ne rastavlja…Veze blagoslovljene od strane Boga” BD 4655

Danas, nakon 7 godina braka i jako puno kušnji kroz koje smo uspješno prošli, u srcu nam sve više raste želja pomoći parovima oko sebe da i oni postignu ovo što smo mi do sada postigli, da uspostave međusobno odnos koji ide prema tome da bude sve više i više u Božjoj volji, da iskoriste snagu Njegove Ljubavi koja im se toliko želi predati i da žive život u skladu Ljubavi na blagoslov njima, njihovoj djeci i cijeloj zajednici.

Nažalost, premalo je takvih brakova i za njih se treba boriti i naša srca stoje na raspolaganju svima koji bi to htjeli postići.

Frano i Tereza ♥