Krajem 2017. godine uselili smo se u kuću gdje su mi prije živjeli deda i baka. Iako je kućica imala svoj uočljiv šarm, bila je u dosta zapuštenom stanju kako bake već neko vrijeme nije bilo, a i zahtijevala je neke konkretnije radove. Kad smo se uselili sa stvarima u kuću, pogledali smo se i znali smo da nas ovdje čeka nekoliko godina poštenog posla i da ćemo fino zasukati rukave, a da ne pričam o tome koliko ćemo novih vještina usvojiti. Izgradit ćemo mi tu kuću, ali i ona nas.
Često sam razmišljao zašto imamo toliku potrebu gdje god da dođemo, a ovo nam je peti zajednički dom, preurediti unutarnji i vanjski prostor oko sebe. To je jednostavno manifestacija unutarnjeg prostora duše na onaj oko nje.
Pomalo smo kroz 2018. godinu uređivali okućnicu, srušili staru garažu, odnijeli razbijeni beton i uz pomoć dragih prijatelja napravili puno posla sami i ojačali naše ruke. Konačno smo u proljeće 2020. odlučili zasaditi jedan povrtnjak na južnoj strani kuće. Početak te godine nam je bio baš težak, pa nam je prirodno došao taj mali projektić kao ispušni ventil za nakupljene stresove.
Južna strana kuće je površine oko 25m2, od čega većina toga odlazi na beton, pa smo došli na ideju da sve pretvorimo u podignute gredice. Od fosni smo napravili okvire, dno smo prekrili sa zaštitnom folijom (koja se kasnije pokazala kao lošije rješenje). Pošto nismo imali svoje zemlje, nabavili smo zemlju koja je je nusprodukt jednog OPG-a iz Sesvetskog Kraljevca koji proizvodi šampinjone.
Sjećam se, kad smo kupili prvu rundu sadnica (flanca) iz jednog OPG-a kraj Zagreba da sam se čudio kako je moguće da će ovo iz jedne kašete napuniti cijeli vrt iza kuće! Bilo smo toliko uzbuđeni oko našeg prvog vrta da smo kupili po nekoliko komada sadnica od svake vrste.
Nove ideje
Sve smo brižno posadili u gredice, a imali smo i neke novine koje smo usvojili a gdje drugdje nego na Youtube-u. Površinu zemlje smo prekrili sa geotekstilom kako ne bi morali plijeviti korov a i da zadržava vlagu tokom ljetne žege. Do svake gredica smo doveli navodnjavanje po principu kap na kap. Kako ljeti provedemo gotovo mjesec dana van Zagreba imali smo ideju stvarati autonomni vrt i u tome nam je odlično poslužila jednostavna sklopka za paljenje i gašenje vode koja se može programirati.. Na taj način nove biljke su dobivale po pola litre vode svako jutro u 5:30 prije nego krenu žege. Generalno smo htjeli imati vrt po svojoj mjeri u kojem trebamo uživati, ali koji bi mogao i sam bez nas preživjeti.
Kako smo gradili pojedini dio, tako smo objavljivali priču na Facebooku i dobili prilično veliku pažnju naših prijatelja i susjeda koji su dolazili u posjetu vidjeti što to sve kod nas raste. Koji tjedan za nama, susjed koji živi pored nas posadio je jednu gredicu 2x1m. Predobro! Ljudi su nam se javljali da su i oni pokrenuli mali vrt na svojoj terasi, ili iza kuće, a naš je projekt dobio i službeni naziv „Gradski povrtnjak“. Sve se to dešavalo nakon potresa i početka pandemije u proljeće i ljeto 2020., pa su ljudi s većom pažnjom promatrali naš mali projekt koji je donosio jedan osjećaj pozitive i topline.
Mala oaza
Kako su tjedni prolazili povrtnjak iza kuće nam je postao najomiljenije mjesto boravka. Tamo su stajale dvije male stolice gdje bi Tereza i ja popili jutarnju, ili popodnevnu kavu i imali naše roditeljske sastanke. Cijeli povrtnjak je postao jedno malo učilište, živa oaza gdje su djeca mogla promatrati kako nastaje Božje stvaranje, od malene biljčice pa sve do ploda kojeg jedu. Cijeli krug se odvijao ispred njih i oni su to mogli promatrati i tome se diviti i time je ostvaren još jedan cilj kojeg smo željeli postići za našu obitelj – imati zeleni prostor koji buja s životom na sve strane i odražava Božju prirodu. Konačni cilj bi bio život u srcu prirode, no evo ovo smo uspjeli stvoriti u našim zagrebačkim prilikama.
Mlade voćke koje smo posadili prve jeseni kada smo došli u ovu kuću, tek su ove su godine rodile prve plodove, učeći našu djecu kako je u neke stvari potrebno čak i nekoliko godina ulagati prije nego će ti nešto vratiti. Zapušteni dijelovi dvorišta dobili su novi smislio i oblikovanje, a svugdje oko nas nastojali smo usaditi nešto živo, samo da buja i raste.
U susjedstvu smo ponovo kod jednog OPG-a kupili puno sadnica ruža i sve smo nakrcali sa njima tako da imamo od 5. do 11. mjeseca njihovo cvijeće gdje god se okrenemo. Također, usadili smo i jedno petnaestak metara lavande koji kada procvjetaju čine jedan predivan prizor na koji vrlo rado dolaze bumbari i pčele. Klinci ih obožavaju promatrati iz blizine, a prije nego odemo na more sakupimo sve suhe cvjetove i od njih radimo male ukrasne vrećice što možete vidjeti ovdje.
Travnjak ili povrtnjak?
Sve buja i sve raste osim te naše jadne trave oko koje sam se osobno dosta namučio, no ipak joj nikako ne pogoduju ove ljetne žege ni debeli hlad kojim je prekrivena. Zeleni travnjak traži puno vode, a ipak mislim da ne vrijedi to tolike muke, pa mislim da ću od jeseni, ili idućeg proljeća pretvoriti dio njega u nove gredice, a dio u cvijetnjak onih vrsta kojima više odgovara da se sklone od podnevnog sunca. Uostalom, kakvo vrijeme je pred nama, bit će bolje imati povrtnjak, nego zeleni travnjak.
Slijedeće godine smo imali velike radove na kući. Mijenjali smo krov i radili fasadu, pa je naš povrtnjak dosta stradao, a kako su se radovi protegnuli do sredine ljeta, tako nismo imali volje saditi povrće. No, ipak kućica je zasjala u novom ruhu čime smo dovršili taj naš mali veliki makeover projekt i sada život ide dalje. Pred proljeće 2022. okušali smo se u sadnji sjemena i uspjeli uzgojiti neke vrste svojih flanci, a već smo imali i iskustva s time što volimo i što uspijeva u našem malo Gradskom povrtnjaku. Klinci sudjeluju u svakom djeliću procesa našeg vrta i kroz ta iskustva u njih usađujemo određene kvalitete koje bi teško usvojili kroz tipične gradske situacije.
Jesam li vam rekao da od kraja petog, pa do desetog mjeseca nismo kupili grama salate, blitve, peršina, kelja? Primjerice, za našu peteročlanu obitelj dovoljno je manje od 2m2 koje posvetimo salatama da bi svaki dan imali punu zdjelu. Jesti svaki dan nešto iz vlastite proizvodnje daje čovjeku jedan poseban osjećaj zadovoljstva. Nije to stvar do uštede, iako se i to osjeti, nego držiš u rukama nešto što si ti proizveo, o čemu si se brinuo, a što ti je Bog podario. Zatvori se puno krug.
Vjerujem da ćemo o našem povrtnjaku još pisati. Ovo je služilo više da vas zainteresiramo da i vi počnete nešto čeprkati i možda isplanirate svoj m2 terase. Ako smo u tome uspjeli, pišite nam!
Bacite oko na galeriju sa fotkama, ali i vrlo inspirativan video koji će vam pokazati što se sve može napraviti od balkona, ili terase.
Šaljemo vam inspiracije i motivacije, a pisat ćemo o ovom projektu i još više u mjesecima ispred nas!
Frano i Tereza
